1Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka. Bože, svojim smo ušima čuli, naši su nam preci govorili što si učinio u njihovo vrijeme, u onim davnim danima.
2Svojom snagom istjerao si druge narode, a naselio naše pretke; narode si skršio, a njih raširio.
3Nisu svojim mačevima osvojili zemlju, niti im je njihova jakost donijela pobjedu, nego tvoja moć i snaga jer ih je obasjavala tvoja svjetlost, i pratila tvoja naklonost.
4Ti si moj Kralj i moj Bog, ti daješ pobjede Jakovljevom narodu.
5S tobom neprijatelje potiskujemo, tvojim imenom protivnike gazimo.
6Ne pouzdajem se u svoj lûk, ne spašava me moj mač.
7Ti nas od neprijatelja spašavaš, mrzitelje naše ruglu izvrgavaš.
8Neprestano se Bogom hvalimo i zauvijek tvoje ime slavimo.
9Ali, ti si nas odbacio i izvrgnuo sramoti, nisi išao u bitku s našim vojskama.
10Natjerao si nas da uzmaknemo pred neprijateljem pa su nam naši mrzitelji uzeli plijen.
11Predao si nas kao ovce za klanje i raštrkao nas među druge narode.
12Svoj narod si u bescjenje prodao, ništa za njih nisi tražio.
13Izvrgnuo si nas ruglu, susjedi nam se smiju i rugaju.
14Učinio si nas šalom među narodima pa prezirno odmahuju glavama.
15Sramota je moja neprestano preda mnom, lice mi je prekriveno sramom,
16zbog vike onoga koji me vrijeđa i pogrđuje, zbog neprijatelja koji mi se osvećuje.
17Sve nas je to snašlo, ali nismo te zaboravili, ni tvoj savez prekršili.
18Nisu nam se srca od tebe okrenula, niti smo s tvoga puta skrenuli,
19a ti si nas u zemlji šakala slomio, i smrtnom tamom nas prekrio.
20Da smo ime svog Boga zaboravili ili se tuđem bogu molili,
21Bog bi to otkrio jer zna naše najdublje tajne.
22Zbog tebe nas neprestano ubijaju, smatraju nas ovcama za klanje.
23Probudi se! Zašto spavaš, Gospodaru? Ustani! Nemoj nas zauvijek odbaciti.
24Zašto se skrivaš od nas? Zašto zaboravljaš našu patnju i jad?
25Duše nam tonu u prašinu, ležimo potrbuške na zemlji.
26Ustani, u pomoć nam dođi! Izbavi nas zbog svoje vjerne ljubavi.