1Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka. Kao što srna žudi za potokom, Bože, moja duša žudi za tobom.
2Žedna mi je duša Boga živoga. Kada ću vidjeti njegovo lice?
3Danju i noću hranim se suzama dok mi neprijatelji govore: »Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
4Duša me boli kad se sjetim kako sam u mnoštvu štovatelja hodao, u povorci ih do Božjega Hrama vodio, dok smo radosno hvale pjevali, slaveći blagdan u velikoj skupini.
5Zašto si žalosna, dušo moja? Zašto si u meni nemirna? U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim, spasenje svoje
6i Boga svog. Duša mi je žalosna pa se tebe prisjećam, na planini Hermon, na brdu Misar, u zemlji kojom teče rijeka Jordan.
7Dubina ondje dubinu doziva hukom tvojih vodopada. Sve tvoje vode i valovi preko mene su se prevalili.
8Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav, a noću mu pjevam pjesmu, molitvu upućenu Bogu svog života .
9Pitam Boga, svoju hrid: »Zašto si me zaboravio? Zašto moram žalostan lutati dok me neprijatelj progoni?«
10Do kosti me bodu uvredama, neprestano mi govoreći: »Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
11Zašto si žalosna, dušo moja? Zašto si u meni nemirna? U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim, spasenje svoje i Boga svog.