1Voditelju zbora, Jedutunu . Davidova pjesma. Odlučio sam: »Pazit ću što govorim, neću griješiti svojim jezikom. Usta ću držati zatvorena u blizini loših ljudi.«
2Zašutio sam, umuknuo, ni o čemu nisam govorio, no bilo mi je još gore.
3Jako sam se uznemirio. No što sam više mislio, sve sam bio nestrpljiviji. A onda sam progovorio:
4»BOŽE, reci što će biti sa mnom, koliko ću još živjeti? Želim znati kako će moj život proći.
5Dao si mi da živim samo kratko, kao da me pred tobom i nema. Kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
6Ovaj život je kao prolazna sjenka. Uzalud bogatstvo sakupljamo, a tko će ga poslije uzeti, ne znamo.
7Gospodaru, čemu da se nadam? Ti si sva moja nada.
8Spasi me od svega što sam zgriješio, ne daj da me budale ismijavaju.
9Šutio sam, nisam ništa rekao jer ti si mi svu tu patnju dao.
10Prestani me kažnjavati, ubija me pritisak tvoje ruke.
11Kažnjavaš nas za pogreške, učiš nas kako trebamo živjeti. No sve se istroši, kao kad moljac izjeda. Baš kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
12BOŽE, čuj moju molitvu, slušaj moj plač i pogledaj mi suze. Kao putnik kroz ovaj život putujem, kao i moji preci, samo kratko sam tvoj gost.
13Pusti me malo da budem sretan prije nego što odem i više me ne bude.«