1Voditelju zbora. Od Davida, BOŽJEG sluge. Sebične želje govore grešnicima, oni se ne boje i ne poštuju Boga.
2Sami sebi olakšavaju i lažu da mogu griješiti i mrziti.
3Njihove su riječi prijevarne i lažne, ne čine ništa mudro ni dobro.
4Noću u krevetu spletke smišljaju, dobro ne traže, od zla ne odustaju.
5A tvoja ljubav, BOŽE, pruža se do neba, tvoja vjernost seže sve do oblaka.
6Tvoja dobrota je velika kao planina, tvoja pravda kao more je duboka. Ti štitiš, BOŽE, i ljude i životinje.
7Kako je dragocjena tvoja ljubav, Bože! Ljudi kod tebe nalaze zaštitu kao ptići pod krilima majke.
8Obilno se goste u tvojoj kući, piju iz rijeke tvoje dobrote.
9Jer, iz tebe izvire sav život, u tvom svjetlu i mi svjetlo vidimo.
10Uvijek voli one koji te poznaju i čuvaj ljude iskrenoga srca.
11Neka me oholi ne zgaze nogama, neka me zli ne otjeraju šakama.
12Zlikovci su pali, leže oboreni, više nikad neće ustati.