1Davidova pjesma za posvećenje Hrama. Slavim te, BOŽE, jer si me spasio, nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju.
2BOŽE moj, zvao sam te upomoć, a ti si mi zdravlje donio.
3Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti , život mi spasio od silaska u grob.
4Slavite BOGA, njegovi sljedbenici, hvalite ga i njegovo sveto ime zovite.
5Njegova ljutnja traje samo za tren, a naklonost za cijeli život. Čak i da je noć puna suza, jutro će biti puno radosti.
6Kad je sve bilo dobro, mislio sam: »Ništa loše ne može mi se dogoditi.«
7Bio si dobar prema meni, BOŽE, a ja sam bio čvrst kao brdo. Ali, kad si se udaljio, cijeloga me strah ispunio.
8Zvao sam te, BOŽE, i molio da se smiluješ:
9»Kakva je korist ako umrem i mrtvog me polože u grob? Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati, o tvojoj vjernosti drugima govoriti?
10Slušaj me, BOŽE, i smiluj se! Pomozi mi, BOŽE moj!«
11Moju si tugu u ples pretvorio, crninu si s mene svukao, u radost me obukao.
12Htio si da te glasno slavim i da nikad ne ušutim. BOŽE moj, uvijek ću te slaviti.