1Davidova pjesma. Slava BOGU, mojoj stijeni, vježba me za borbu, sprema za rat.
2On je moja ljubav, moja tvrđava, moja utvrda, moj izbavitelj. On je moj oklop i sklonište, narode mi dovodi pod vlast.
3BOŽE, što su ljudi da o njima brineš, što je čovjek da misliš na njega?
4Ta čovjek je kao dašak, prolazan kao sjena.
5BOŽE, razgrni nebesa i siđi, planine dodirni da se zadime.
6Sijevni munjom, rasprši neprijatelje, neka pred tvojim strijelama bježe.
7Posegni rukom s visine i spasi me! Ne daj da nestanem u dubinama, oslobodi me iz ruku stranaca!
8Jer, svi su oni lažljivci, lažu i kad se zaklinju.
9Bože, pjevat ću ti novu pjesmu, slaviti i svirati na žicama harfe.
10Ti odlučuješ koji će kralj odnijeti pobjedu, od oštrog mača spasio si svog slugu Davida.
11Izbavi me iz ruku stranaca! Jer, svi su oni lažljivci, lažu i kad se zaklinju.
12Daj da nam sinovi rastu jaki kao hrastovi, a naše kćeri lijepe kao klesani stupovi.
13Neka su nam žitnice pune svega, a livade ovcama i tisućama janjaca.
14Daj da su naša goveda krupna i plodna, neprijatelj da nam ne ulazi u grad i zarobljenike ne odvodi, da se na ulicama ne čuje plač.
15Blago narodu s takvim blagoslovom, sretan je narod nad kojim je BOG.