1Davidova pjesma. Zovem te, BOŽE, brzo dođi k meni! Čuj mi glas kad zovem upomoć.
2Prihvati moju molbu kao miris tamjana, dizanje mojih ruku kao večernju žrtvu.
3Postavi mi stražu na usta, BOŽE, ne daj da govorim uludo.
4Ukloni u meni svaku želju za zlom, za lošim djelima i krivim društvom. Udalji me s njihovih gozbi.
5Ako me pravednici kore u ljubavi, njihove riječi rado ću prihvatiti . Ali ne želim čast od loših ljudi, moja je molitva uvijek protiv njih.
6Kad njihove suce okrutno pobiju, svi će znati da sam bio u pravu.
7Kao što orač zemlju ore i rasipa, i naše će kosti biti rasute u grob .
8Ali ja u tebe gledam, Gospodaru BOŽE, k tebi se sklanjam, ne ostavljaj me.
9Čuvaj me od zamki koje su mi postavili, ne daj da upadnem u klopku zlih ljudi.
10Neka zli upadnu u svoje mreže, a ja ću neozlijeđen pobjeći.