Psalms 139
1 Voditelju zbora. Davidova pjesma. BOŽE, cijelog si me upoznao i znaš sve o meni!
2 Znaš kad sjedim i kad ustanem, već izdaleka misli mi poznaješ.
3 Vidiš kamo idem i gdje liježem, poznato ti je sve što činim.
4 I prije nego što riječ izustim, ti, BOŽE, znaš što reći želim.
5 Okružuješ me sa svih strana , na mene si ruku položio.
6 Tvoje je znanje tako čudesno, preveliko je da bih ga razumio.
7 Mogu li od tvog Duha otići, iz tvoje prisutnosti pobjeći?
8 Popnem li se u nebo, ondje si. Siđem li u svijet mrtvih , tamo si.
9 Dignem li se na krilima jutra, s druge strane mora nastanim,
10 i ondje bi me tvoja ruka vodila, desnica tvoja štitila.
11 Da se sakrijem, mogao bih reći: »Neka me prekrije tama i svjetlo neka potamni!«
12 No za tebe tama nije mrak, noć tebi svijetli kao dan, tama i svjetlost tebi su isti.
13 Ti si nutrinu mog bića stvorio, u majčinoj me utrobi oblikovao.
14 Slavim te jer sam stvoren čudesno, jer sam tvoje djelo predivno!
15 Gledao si me u skrovitosti dok su mi se razvijale kosti.
16 Tvoje oči pratile su kako nastajem. U tvojoj knjizi bili su upisani moji dani i prije nego što su započeli.
17 Tvoje su misli nedokučive, Bože! I golem je njihov zbroj!
18 Više ih je no zrnaca pijeska, kad ih prebrojim — preostaješ ti.
19 Ubojice, bježite od mene! Bože, pobij te ljude zle!
20 Zlonamjerno o tebi govore, uludo izgovaraju tvoje ime.
21 BOŽE, mrzim one koji tebe mrze, prezirem tvoje protivnike.
22 Mržnja je moja potpuna, sve su to moji neprijatelji.
23 Pronikni me, Bože, i misli upoznaj, ispitaj me i saznaj moje brige.
24 Provjeri ne pratim li krivu stazu i starim putem vodi me k dobru.