1Kraj babilonskih rijeka smo sjedili i plakali dok smo se Siona sjećali.
2Odložili smo svoje harfe, objesili ih na vrbe.
3Naši tamničari rekli su nam da pjevamo, mučili su nas, tražili da ih zabavljamo: »Pjevajte neku od sionskih pjesama!«
4Ali, kako da pjevamo BOGU, prognani u stranoj zemlji?
5Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi ruka više ne zasvira.
6Neka mi se jezik za nepce zalijepi ako se tebe ne budem sjećao i tebi se iznad svega radovao.
7Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem. Edomci su vikali: »Rušite sve! Rušite sve do temelja!«
8Grade Babilon, bit ćeš razoren! Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.
9Blago onom tko ti zgrabi dojenčad i smrska ih o stijenu.