1Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram. O BOŽE, sjeti se što je sve David izdržao.
2Tebi, BOŽE, dao je zakletvu, zavjetovao se silnom Bogu Jakovljevom:
3»Neću ući u svoju kuću, niti leći u svoju postelju.
4San na oči neću pustiti, ni očne kapke sklopiti
5dok ne nađem mjesto za BOGA, gdje će stanovati silni Bog Jakovljev.«
6U Efrati smo saznali za Kovčeg saveza, pronašli smo ga u Kirjat Jearimu .
7Hajdemo sad u Božji dom, da se pred njegovim prijestoljem poklonimo.
8Ustani, BOŽE! Idi u svoje prebivalište, s Kovčegom što tvoju moć pokazuje.
9Neka su tvoji svećenici pravdom odjeveni, a tvoji vjernici neka kliču od radosti.
10Zbog svoga sluge Davida, ne odbij svog pomazanika .
11BOG se zakleo Davidu i od toga neće odstupiti: »Tvoji će potomci na prijestolju biti dovijeka.
12Ako budu vjerni mom Savezu i zakonima, i njihovi će sinovi zauvijek kraljevati.«
13BOG je odabrao Sion kao mjesto za svoj dom.
14Rekao je: »Ovdje ću se naseliti, ovdje želim zauvijek stanovati.
15Grad ću blagosloviti obiljem i nahraniti siromašne.
16Svećenike ću odjenuti spasenjem, a vjernici će klicati od radosti.
17Ovdje će vladati Davidova obitelj i nikad se neće ugasiti loza moga odabranog kralja.
18Posramit ću njegove neprijatelje, a na glavi će mu sjajiti kruna.«