1Kao snijeg ljeti ili kiša u žetvi, tako čast pristaje budali.
2Kao što odleprša vrabac ili proleti lasta, bezrazložna kletva mimoiđe čovjeka.
3Bič je za konja, uzda za magarca, a batina za budalina leđa.
4Ne odgovaraj glupanu na njegovu glupost, da sam ne ispadneš glup.
5Odgovori glupanu na njegovu glupost, da ne misli da je mudar.
6Pošalješ li po budali poruku, to je kao da si odsiječeš noge ili popiješ otrov .
7Budala može upotrijebiti poslovicu kao hrom čovjek hromu nogu.
8Baš kao vezati kamen u praćki, uzaludno je iskazivati čast budali.
9Budala, koja pokušava reći poslovicu, poput pijanca je koji vitla trnovitu granu.
10Tko zaposli budalu ili prolaznika, poput strijelca je koji sve oko sebe ranjava.
11Kao što se pas vraća svojoj bljuvotini, glupan se vraća svojoj gluposti.
12Jesi li sreo osobu koja umišlja da je mudra? I za budalu ima više nade nego za nju!
13Ljenjivac neće iz kuće pa govori: »Zvijer je vani! Lav je na ulici!«
14Kao što se vrata amo-tamo okreću, ljenjivac se prevrće po krevetu.
15Ljenjivcu se ne da ni jesti; preteško mu ruku od zdjele do usta podići.
16Ljenjivac umišlja da je mudriji od sedmorice razboritih ljudi.
17Umiješati se u tuđu svađu je kao vući za uši psa lutalicu.
18Poput luđaka koji ispaljuje smrtonosne goruće strijele,
19onaj je tko prevari bližnjega pa kaže da se samo šalio.
20Kad nema drva, gasi se vatra; kad nema ogovaranja, prestaje svađa.
21Ugljen raspiruje žar, i drvo vatru, a svadljivac raspiruje svađu.
22Riječi ogovarača su kao slatki zalogaji, o kako ih ljudi vole progutati.
23Kao srebrni premaz na zemljanoj posudi, takve su laskave riječi iz zlobnog srca.
24Licemjer se prikriva riječima, a u srcu mu je prijevara.
25Kad ljubazno govori, ne vjeruj mu, jer mu je sedam gadosti u srcu.
26Varkom prikriva svoju mržnju, ali svi će vidjeti njegovu zloću.
27Tko jamu kopa, sam u nju pada; tko gura velik kamen, kamen se vraća na njega.
28Lažljivac mrzi one koje uništava, i laskavac donosi propast ljudima.