1Bolje komad suhog kruha u miru nego gozba u kući gdje se svađaju.
2Mudri sluga bit će gospodar sramotnom sinu i primit će nasljedstvo kao jedan od braće.
3Vatrom se provjerava srebro i zlato, a BOG provjerava kakvo je srce.
4Tko rado sluša zle govore, zločinac je. Tko rado sluša klevete, lažljivac je.
5Tko se ruga siromašnome, vrijeđa njegovog Stvoritelja, i tko se tuđoj nesreći raduje, neće proći bez kazne.
6Stari se ponose svojim unucima, a djeca svojim roditeljima.
7Pametne riječi ne pristaju ništarijama, a još manje lažljive riječi plemenitima.
8Podmititelju je mito kao čarolija: kamo god se okrene, uspijeva.
9Tko oprosti uvredu, osnažuje prijateljstvo, a tko je stalno spominje, prekida ga.
10Opomena više pogađa pametnoga nego budalu sto udaraca.
11Zli uvijek podižu pobune, zato ih stižu okrutne kazne.
12Bolje naići na medvjedicu kojoj su oteli mlade nego na budalu koja radi budalaštine.
13Tko na dobro zlom uzvrati, zlo mu iz kuće neće otići.
14Početak prepirke je poput otvaranja brane, zato stani prije nego izbije svađa.
15Oslobađati krive i osuđivati nedužne — BOG jednako mrzi oboje.
16Nema smisla da budala plati obrazovanje kad nema pameti za učenje.
17Prijatelj uvijek pokazuje ljubav, a u nevolji postaje kao brat.
18Čovjek bez pameti pruža ruku i jamči za dug drugoga.
19Tko voli grijeh, voli svađu. Tko bahato priča, propast priziva.
20Pokvareno srce ne nalazi sreću, a prijevaran jezik upada u nevolju.
21Jadan je otac budale; nema čemu da se raduje.
22Veselo srce daje zdravlje, a potišten duh tijelo iscrpljuje.
23Zli prima mito u potaji da putove pravde iskrivi.
24Pametan gleda što je mudro, a oči ludoga gledaju posvuda.
25Blesav sin žalosti svoga oca i ljuti majku koja ga je rodila.
26Ne valja kažnjavati nedužnoga, ni tući čestitog službenika.
27Pametan čovjek štedi riječi i razuman ima mirnu narav.
28I budala se čini mudrim, kad šuti, i pametnim, kad ništa ne govori.