John 20
1 Prvoga dana u tjednu, rano ujutro, Marija iz Magdale pošla je na grob. Bio je još mrak. Vidjela je da je kamen odmaknut s groba.
2 Otrčala je i pronašla Šimuna Petra i drugog učenika, onoga kojeg je Isus jako volio, i rekla im: »Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo kamo su ga položili.«
3 Tada su Petar i onaj drugi učenik izašli i zaputili se na grob.
4 Obojica su trčala, ali je drugi učenik bio brži. Prestigao je Petra i prvi stigao do groba.
5 Zavirio je unutra i vidio lanene zavoje kako leže u grobu, ali nije ulazio.
6 Tada je stigao i Šimun Petar koji ga je slijedio. Petar je ušao u grob. Ondje su ležali samo laneni zavoji
7 i platno koje je bilo zamotano oko Isusove glave. Platno se nije nalazilo među zavojima. Bilo je složeno i odvojeno od zavoja.
8 Tada je u grob ušao i drugi učenik, onaj koji je prvi došao do groba. Vidio je i povjerovao.
9 Oni još uvijek nisu shvatili iz Svetog pisma da Isus treba ustati od mrtvih.
10 Nakon toga, učenici su se vratili kući.
11 Marija je stajala ispred groba i plakala. Sva u suzama, zavirila je u grob.
12 Spazila je unutra dva anđela odjevena u bijelo. Sjedili su ondje gdje je ležalo Isusovo tijelo: jedan ondje gdje mu je trebala biti glava, a drugi gdje su mu bile noge.
13 Anđeli su je upitali: »Ženo, zašto plačeš?« »Uzeli su moga Gospodina«, odgovorila im je, »i ne znam kamo su ga položili.«
14 Čim je to izgovorila, osvrnula se i vidjela Isusa, ali nije znala da je to Isus.
15 »Ženo, zašto plačeš?« upitao ju je Isus. »Koga tražiš?« Misleći da je vrtlar, Marija mu je odgovorila: »Gospodine, ako ste ga vi uzeli, kažite mi gdje ste ga položili. Otići ću po njega!«
16 »Marijo!« pozvao ju je Isus. Okrenula se i rekla mu na aramejskom: »Rabbuni!« (Što znači: »Učitelju!«)
17 A Isus joj je rekao: »Nemoj me zadržavati jer ja još nisam otišao k Ocu. Pođi radije mojoj braći i reci im: ‘Ja odlazim gore k svome Ocu i k vašem Ocu. K svome Bogu i vašem Bogu.’«
18 Marija iz Magdale otišla je učenicima i rekla im: »Vidjela sam Gospodina!« Potom im je ispričala što joj je rekao.
19 Uvečer, toga prvog dana u tjednu, u kući u kojoj su boravili učenici sva su vrata bila zatvorena, zbog straha od Židova. Isus se pojavio, stao pred njih i rekao im: »Mir vama!«
20 Kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i bok. Učenici su se obradovali kad su vidjeli Gospodina.
21 Tada im je Isus ponovio: »Mir vama! Baš kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.«
22 Kad je to izgovorio, dahnuo je u njih i rekao: »Primite Svetog Duha.
23 Kome oprostite grijehe, oprošteno im je. Ako kome ne oprostite grijehe, nije im oprošteno.«
24 Toma, jedan od Dvanaestorice, zvani Blizanac, nije bio s njima kad je došao Isus.
25 Ostali su mu učenici rekli: »Vidjeli smo Gospodina!« Toma im je odvratio: »Neću vjerovati dok ne vidim rane od čavala u njegovim rukama i u njih ne stavim svoj prst. Neću vjerovati dok ne stavim svoj prst u rane na njegovom boku!«
26 Tjedan dana kasnije Isusovi su učenici ponovo bili u kući. I Toma je bio s njima. Premda su vrata bila zaključana, Isus je došao, stao pred njih i rekao: »Mir vama!«
27 Tada je rekao Tomi: »Pogledaj moje ruke i stavi ovamo prst! Ispruži ruku i stavi je u ranu na mojem boku! Prestani sumnjati i vjeruj!«
28 »Moj Gospodin i moj Bog!« odgovorio mu je Toma.
29 Isus mu je rekao: »Ti vjeruješ zato što me vidiš. Blago onima koji budu vjerovali, a da me nisu vidjeli!«
30 Isus je učinio i mnoge druge čudesne znakove u prisutnosti svojih učenika. Oni nisu zapisani u ovoj knjizi.
31 Ovi su zapisani da biste povjerovali da je Isus Krist, Božji Sin. I da, vjerujući, po njemu imate život.