Job 37
1 »Od toga mi drhti srce i hoće iskočiti iz grudi.
2 Slušajte tutnjavu njegova glasa, grmljavinu koja mu izlazi iz usta.
3 On pušta munju preko cijelog neba i šalje je do krajeva zemlje.
4 Nakon toga glas mu zatutnji, kad grmi glasom veličanstvenim. I nakon što zagrmi glasom, i dalje sijevaju munje.
5 Bog čudesno grmi svojim glasom, čini velika djela, nama neshvatljiva.
6 Jer, on kaže snijegu: ‘Padni na zemlju!’ i kiši zapovjedi: ‘Zapljušti silovito!’
7 Tako ljudi moraju obustaviti rad da bi svi vidjeli što čini Bog.
8 Zvijeri odlaze u svoje jazbine i tamo nalaze zaklon.
9 Vihor dolazi s juga, a hladnoća sa sjevernim vjetrovima.
10 Led nastaje od Božjeg daha i široke vode se zalede.
11 On oblake puni vlagom i para ih svojom munjom.
12 Oblaci po njegovom nalogu kruže zemljom da izvrše sve što im je zapovjedio.
13 Šalje ih da kazni ljude poplavom ili da navodni zemlju i pokaže ljubav.
14 Poslušaj ovo, Jobe, stani i promotri čudesna Božja djela.
15 Znaš li kako Bog zapovijeda oblacima i čini da njegova munja sijevne?
16 Znaš li kako vise mračni oblaci, to čudesno djelo onoga koji zna sve?
17 Ti, koji se znojiš od vrućine u svojoj odjeći kad se zemlja umiri nakon južnog vjetra,
18 možeš li s njim razapeti nebesa, čvrsta kao ulaštena bronca?
19 Reci nam što da kažemo Bogu — u tami smo pa ne znamo iznijeti svoj slučaj.
20 Zar da mu kažem da želim govoriti? To bi bilo kao da tražim da budem progutan.
21 Nitko ne može gledati u sunce koje blista na nebu pošto je vjetar rastjerao oblake.
22 S Božje planine zlatni sjaj dolazi, to Bog stiže u strahotnom veličanstvu.
23 Svemoćni je izvan našeg dosega, uzvišen je u svojoj sili i pravdi. U svojoj pravednosti nikog ne tlači.
24 Zato ga se ljudi boje i poštuju ga. Da, svi koji su mudrog srca boje se njega.«