1Potom je Elihu nastavio:
2»Čujte moje riječi, vi mudri; saslušajte me, vi učeni.
3Jer, uho provjerava riječi kao što nepce kuša hranu.
4Sami razaberimo što je pravo, saznajmo zajedno što je dobro.
5Job kaže: ‘Nedužan sam, a Bog mi uskraćuje pravdu.
6Iako sam u pravu, smatraju me lašcem. Smrtno sam ranjen, a nisam kriv.’
7Koji je čovjek kao Job, tko se ruga Bogu kao da pije vodu?
8Sastaje se s onima koji čine zlo, s opakima se druži.
9Jer, on kaže: ‘Nikakve koristi čovjeku od toga što nastoji ugoditi Bogu.’
10Vi ste razumni, zato me poslušajte: Bog nikad ne bi učinio ništa zlo. Svemoćni neće počiniti nepravdu.
11Čovjeku vraća prema djelima njegovim, daje mu onako kako je zaslužio.
12Bog nikad ne čini zlo, Svemoćni je uvijek pravedan.
13Tko ga je postavio nad zemljom? Tko mu je povjerio cijeli svijet?
14Kad bi odlučio povući svoj duh i dah,
15sva bi bića propala, a čovjek bi postao prah.
16Ako si razuman, čuj ovo; saslušaj što ti govorim.
17Može li vladati onaj koji mrzi pravdu? Zar ćeš osuditi onoga koji je pravedan i moćan?
18On može kraljevima reći da su bezvrijedni, a poglavarima da su zli.
19On nije pristran prema vladarima i ne daje prednost bogatašu nad siromahom jer svi su oni njegovo djelo.
20U jedan tren umiru, usred noći: bogataši budu protreseni i nestanu, moćnici padnu a da ih nije takla ljudska ruka.
21Njegove oči motre na ljudske putove, on vidi svaki njihov korak.
22Nema tog mraka ni tamnog mjesta gdje bi se sakrili oni koji čine zlo.
23Bog ne treba odrediti vrijeme da bi sudio ljudima.
24Bog bez istrage satire moćne i druge postavlja na njihovo mjesto.
25Dobro zna njihova djela pa ih noću sruši i zgazi.
26Kažnjava ih za njihovu opakost naočigled drugih,
27jer su prestali ići za njim i zanemarili sve putove njegove.
28Zbog njih siromašni vape Bogu i on čuje zazivanje potlačenih.
29Ali ako se i ne oglasi, tko ga može osuditi? Ako sakrije lice, tko ga može vidjeti? On vlada svakim narodom i čovjekom
30da ne zavlada bezbožnik koji narod odvodi u zamku.
31Čovjek mora reći Bogu: ‘Bio sam zaveden, ali neću više griješiti.
32Pouči me onom što ne vidim; ako sam činio nepravdu, više je neću činiti.’
33Kako će te Bog nagraditi ako ga odbijaš? Ti se trebaš odlučiti, a ne ja; zato ispričaj što znaš.
34Svi razumni koji me čuju, i svi mudri, reći će:
35‘Job govori kao neznalica, riječi su mu nerazborite.’
36O, kad bi Job bio iskušan do kraja zato što odgovara poput grešnika!
37On još dodaje svojem grijehu niječući pred nama svoju pobunu, i nastavlja govoriti protiv Boga.«