1Tada je Job odgovorio:
2»Kako si dobro pomogao nemoćnome! Kako si samo spasio nejakoga!
3Kako si dobro savjetovao onoga tko nema mudrosti! Koliku si samo mudrost pokazao!
4Čijom li si pomoći izgovorio te riječi i čiji li je duh iz tebe govorio?
5Mrtvi dolje strepe, duhovi u Podzemlju.
6Bog jasno vidi svijet mrtvih, smrt mu nije skrivena.
7Bog je nad kaosom razastro sjeverno nebo, a Zemlju je objesio o ništa.
8On skuplja vodu u oblake, a oblak se od njih ne razdere.
9Zaklanja svoje prijestolje razastirući preko njega oblake.
10On je na morima nacrtao horizont, granicu između svjetlosti i tame.
11Tresu se stupovi nebesa, prestravljeni njegovom prijetnjom.
12Svojom je snagom more ukrotio, svojom mudrošću morsku neman raskomadao.
13Od njegova daha nebo se razbistrilo, ruka mu je morsku neman probola.
14A to je samo djelić njegovih djela, samo šapat riječi o njemu čujemo. Tko može razumjeti njegovu gromovitu snagu?«