1Tada je Job odgovorio:
2I danas mi je jadikovka tužna, Božja je ruka teška usprkos mom jecanju.
3O, kad bih bar znao gdje da ga nađem! Kad bih mogao otići tamo gdje boravi,
4izložio bih svoj slučaj pred njim i detaljno iznio sve dokaze.
5Saslušao bih što bi mi odgovorio i razumio riječi koje bi mi uputio.
6Bi li s velikom silom raspravljao sa mnom? Ne, on bi obratio pažnju na mene.
7Mogao bih raspravljati s njim kao pravednik i konačno se osloboditi svoga Suca.
8Ali, odem li na istok, on nije tamo; krenem li na zapad, ne nalazim ga.
9Kad ga tražim na sjeveru , ne vidim ga, kad skrenem na jug , ne opažam ga.
10No Bog zna put kojim idem, a kad me provjeri, izaći ću kao zlato.
11Noge su mi pratile njegove stope, nisam skretao s puta njegovoga.
12Od zapovijedi njegovih usana nisam odstupao, riječi sam njegovih usta pohranio u grudima .
13Ali, tko će ga odvratiti kad nešto odluči? Sve što poželi, on i učini.
14Izvršit će što je odredio za mene, a ima još mnogo takvih nauma.
15Zato sam se prestravio pred njim, bojim ga se kad na sve pomislim.
16Bog mi je sledio srce, Svemoćni me užasnuo.
17Ali tama me nije ušutkala, gusta tama, koja mi lice pokriva.