Job 18
1 Tada je odgovorio Bildad iz Šuaha:
2 »Kada ćeš prestati tako govoriti? Urazumi se, pa da razgovaramo.
3 Zašto nas smatraš stokom? Zašto smo glupi u tvojim očima?
4 Ti, koji se razdireš od gnjeva, zar hoćeš da zemlja opusti zbog tebe, da se planina pomakne s mjesta?
5 Gasi se svjetlost zlog čovjeka, ne svijetli više plamen njegove vatre.
6 Mrači se svjetlo u njegovom šatoru, nad njim se gasi svjetiljka.
7 Nestaje žustrina njegovog koraka, o vlastite se spletke spotiče.
8 Noge ga vode u mrežu, upada u skrivenu jamu.
9 Zamka ga lovi za petu, klopka ga čvrsto steže.
10 Vreba ga omča skrivena na zemlji, zamka leži na njegovoj stazi.
11 Užas ga spopada sa svih strana i u stopu ga prati.
12 Nedaća za njim gladuje, nesreća samo čeka da posrne.
13 Zaraza mu izjeda kožu, smrtna bolest proždire mu udove.
14 Izvlače ga iz njegovog šatora i odvode pred kralja užasa.
15 U njegovom domu samo strava ostaje, gorući sumpor pada mu po šatoru.
16 Dolje mu se suši korijenje, a gore mu venu grane.
17 Spomen na njega nestaje sa zemlje, ime mu se ne spominje na ulici.
18 Iz svjetlosti ga tjeraju u tamu i izgone ga iz ovog svijeta.
19 U svom narodu nema potomaka, nikog preživjelog tamo gdje je boravio.
20 Zapadnjaci se groze njegove sudbine, istočnjake užas spopada.
21 Da, takvo je boravište bezbožnog čovjeka i mjesto onoga koji ne poznaje Boga.«