1Tada je Job odgovorio:
2»Mislite da ste samo vi mudri, i da će mudrost s vama umrijeti.
3Ali i ja sam pametan kao vi, nisam ništa gori od vas. Tko ne zna to što govorite!
4Moji prijatelji mi se rugaju — meni, koji sam zvao Boga, a on mi je odgovarao. Ja, pošten i pravedan, služim za ruglo!
5Bezbrižni preziru ljude u nevolji, udaraju one koji već posrću.
6Šatori pljačkaša su mirni. Oni koji izazivaju Boga žive spokojno iako ih Bog drži u šaci.
7A vi kažete: ‘Pitaj zvijeri, i one će te poučiti, ili ptice, i one će ti reći.’
8Ili: ‘Obrati se zemlji, i ona će te poučiti, a morske ribe će ti ispričati.
9Sva ta stvorenja znaju da je ovo učinila BOŽJA ruka.
10Život svih bića u njegovoj je ruci, kao i dah svakog čovjeka.
11Zar uho ne ispituje riječi, kao što nepce kuša hranu?
12Mudrost je odlika staraca, a dug život donosi spoznaju.’
13Bogu pripadaju mudrost i snaga, on razumije i promišlja.
14Što on poruši, nitko ne može sagraditi, koga on utamniči, nitko ne može osloboditi.
15Kad on zaustavi vode, nastaje suša, a kad ih pusti, poplave zemlju.
16Njegova je snaga i vještina, pod njegovom su vlasti i varalica i prevareni.
17On savjetnicima oduzima mudrost, a od sudaca radi budale.
18On kraljeve obara s vlasti, i pretvara ih u robove.
19On svećenicima uzima moć i uklanja moćnike.
20On ušutkuje pouzdane savjetnike, starješinama oduzima razboritost.
21On poglavare izlaže preziru, moćnima oduzima snagu.
22On razotkriva dubine tame i sjenu smrti iznosi na vidjelo.
23On narode uzvisi pa ih uništi; umnožava ih pa ih rasipa.
24On vođama naroda oduzima razum i šalje ih da lutaju bespućem —
25bez svjetlosti tapkaju po tami i teturaju kao pijani.