Isaiah 64
1 O, kad bi razderao nebesa i sišao! Planine bi se zatresle pred tobom!
2 Kao što vatra zapali grančice i čini da voda proključa, siđi i objavi svoje ime svojim neprijateljima, da narodi zadrhte pred tobom!
3 Jer, kad si činio strašna djela, koja nismo očekivali, silazio si i planine su se tresle pred tobom.
4 Od pradavnih vremena nijedno uho nije čulo, nijedno oko vidjelo drugoga Boga osim tebe, koji radi za one što mu vjeruju.
5 Ti dolaziš k onima koji rado čine ono što je pravo, koji se sjećaju tvojih puteva. Ali, kad si se razljutio, mi smo sagriješili, i neprestano griješimo. Kako da se onda spasimo?
6 Svi smo postali prljavi od grijeha. Sva su naša pravedna djela kao prljave, krvave krpe . Svi se sušimo kao list, a naši grijesi nas odnose kao vjetar.
7 Nitko ne priziva tvoje ime, niti se trudi da do tebe dopre, jer si se sakrio od nas i učinio da patimo pritisnuti svojim grijesima.
8 A ipak, BOŽE, ti si naš Otac. Mi smo glina, ti si lončar — svi smo tvoje djelo.
9 Ne budi previše ljut, BOŽE, ne sjećaj se zauvijek naših grijeha. Pogledaj na nas, molimo te, jer svi smo tvoj narod.
10 Tvoji sveti gradovi postali su pustinje; Sion je pustoš, Jeruzalem pustolina.
11 Spaljen je naš sveti i slavni Hram, gdje su ti preci iskazivali hvalu, i sve što nam je dragocjeno u ruševinu je pretvoreno.
12 Zar ćeš se poslije svega, BOŽE, i dalje suzdržavati? Zar ćeš i dalje šutjeti i prekomjerno nas kažnjavati?