1U to se vrijeme Ezekija nasmrt razbolio. Prorok Izaija, Amosov sin, otišao je k njemu i rekao mu: »BOG ti poručuje da ćeš uskoro umrijeti. Objavi svoju posljednju volju obitelji jer se nećeš oporaviti.«
2A Ezekija je okrenuo lice prema zidu i pomolio se BOGU:
3»Molim te, BOŽE, sjeti se kako sam ti bio vjeran svim srcem i činio ono što je dobro pred tobom.« I gorko je zaplakao.
4Tada je Izaija primio poruku od BOGA:
5»Idi i reci Ezekiji da BOG tvog pretka Davida kaže: ‘Čuo sam tvoju molitvu i vidio tvoje suze. Dodat ću tvom životu petnaest godina.
6Spasit ću tebe i ovaj grad od asirskoga kralja. Obranit ću ovaj grad.
7A ovo će ti biti znak od BOGA da će BOG napraviti ono što je obećao:
8Evo, učinit ću da se sjena koju sunce baca na Ahazov sunčani sat vrati unatrag za deset stupnjeva.’« I sunce se vratilo za deset stupnjeva, koliko je već bilo prošlo.
9Ovo je napisao Ezekija, kralj Jude, nakon što se oporavio od svoje bolesti:
10Mislio sam: zar usred svoga života moram proći kroz vrata svijeta mrtvih , lišen ostatka svojih godina.
11Mislio sam: neću vidjeti BOGA u zemlji živih. Neću više vidjeti ljude, ni biti sa stanovnicima ovog svijeta.
12Kuća mi je iščupana i uklonjena od mene kao kad pastir premjesti svoj šator. Svoj život sam smotao kao tkalac, a on me odsjekao od razboja . Dokrajčit ćeš me u jednom danu i noći.
13Vapio sam u boli do zore, kao da mi lav smrskava kosti. Dokrajčit ćeš me u jednom danu i noći.
14Cvilio sam kao lasta i drozd, kao golubica, tužno sam ječao. Oči su mi umorne od gledanja u nebo. Gospodaru, mučim se, pomozi mi!
15Što da kažem? Kako mi je rekao, tako je i učinio. Proživjet ću ponizno sve svoje godine zbog muka svoje duše.
16Gospodaru, od tvojih obećanja se živi i moj duh u njima život nalazi. Vrati mi zdravlje i daj mi da živim!
17Za svoje dobro toliko sam patio. Zbog tvoje ljubavi od jame uništenja si me sačuvao. Sve moje grijehe bacio si sebi iza leđa.
18Jer, grob ti ne zahvaljuje, smrt te ne hvali. U tvoju vjernost se ne uzdaju oni koji silaze u grobnu jamu.
19Živi, živi te hvale, kao ja danas. Očevi govore djeci o tvojoj vjernosti.
20BOG će me spasiti! Zato ćemo uz žičana glazbala pjevati u BOŽJEM Hramu sve dane svog života.
21Izaija je bio rekao Ezekiji: »Uzmi oblog od smokava i stavi ga na ranu. Tako ćeš ozdraviti.«
22A Ezekija je bio upitao Izaiju: »Po kojem ću znaku znati da mogu opet ići u BOŽJI Hram?«