1BOŽE, ti si moj Bog. Veličat ću te i zahvaljivati tvom imenu jer si učinio čudesna djela. Vjerno si izvršio planove koje si davno smislio.
2Pretvorio si grad u gomilu krša, utvrđeni grad sad je ruševina. Tuđinska utvrda više nije grad, nikad ga neće ponovo sagraditi.
3Zato će te slaviti silni narodi, bojat će te se gradovi moćnih ljudi.
4Ti si utočište siromašnima, sklonište jadnima u njihovoj nevolji, zaklon od oluje i hlad na žegi. A dah zlih je kao vihor koji udara o zid.
5Kao žega u pustinjskom kraju, pokorila nas je vika tuđinaca. Kao kad oblak sjenom smanji vrućinu, tako se stišala pjesma zlih.
6Na ovom će brdu BOG Svevladar svim narodima spremiti gozbu od najboljih jela i odležanih vina, od najsočnijeg mesa i najboljeg pića.
7Na ovom će brdu uništiti i smrtni veo koji pokriva sve narode. Učinit će da zauvijek nestane pokrov smrti koji zastire sve ljude.
8Gospodar BOG uništit će smrt zauvijek, izbrisat će suze sa svakog lica, a sa zemlje ukloniti sramotu nanesenu njegovom narodu. BOG je tako rekao.
9U to doba ljudi će govoriti: »Da, ovo je naš Bog. U njega smo se uzdali i on nas je spasio. Ovo je BOG, u njega smo se uzdali. Radujmo se njegovom spasenju.«
10BOŽJA snaga bit će na ovom brdu, a Moab će pod njim biti zgažen kao slama na gnojištu.
11Vješto mašu oružjem kao plivač rukama, ali BOG će skršiti njihovu oholost.
12Oborit će visoke zidove njihovih tvrđava, srušiti ih i baciti na zemlju, u prašinu.