1Pošaljite vladaru zemlje janjad na dar. Izaberite ih u Seli i pošaljite kroz pustinju, sve do brda na kojem je Jeruzalem .
2Kao ptice koje se razbježe kad su izbačene iz gnijezda, takve će biti Moapke na gazovima rijeke Arnon.
3Govorit će: »Daj nam savjet! Donesi odluku! Sakrij prognane! Ne odaj bjegunce! Zaštiti nas kao što u podne sjena pretvori dan u noć.
4Daj prognanima iz Moaba da borave kod tebe. Budi im zaklon od razarača.« Ugnjetavanje će prestati, završit će uništenje. Tlačitelj će iščeznuti iz zemlje.
5Tada će se u postojanoj ljubavi učvrstiti kralj Davidove loze; na prijestolju će sjediti u vjernosti sudac koji traži pravdu i žuri se postupiti pošteno.
6Čuli smo za oholost Moaba, njegovu uobraženost i bahatost. On je vrlo nadmen, ali prazno je njegovo hvalisanje.
7Zato sad nad Moabom jauču svi Moapci. Slomljeni su i nariču za kolačima od suhoga grožđa iz Kir Hareseta.
8Venu njive Hešbona, sahne loza u Sibmi. Poganski vladari slomili su najbolje trsove, koji su nekad dosezali sve do Jazera i širili se u pustinju, a izdanci im se pružali sve do mora.
9Plačem kao što Jazer tuguje nad lozom Sibme. Suzama vas zalijevam, Hešbone i Eleale. Utihnulo je klicanje zbog berbe i žetve.
10Bog kaže: »Radost i klicanje nestalo je iz voćnjaka. U vinogradima nema ni pjesme ni vriske. Nitko više ne gazi grožđe za vino, jer ja sam okončao klicanje.«
11Za Moabom mi srce jeca kao lira i duša me boli zbog Kir Hereša .
12Narod Moaba penje se do hramova, ali samo se uzalud umara. Ništa im neće koristiti što se mole u svojim svetištima.
13BOG je sve to već prije govorio o Moabu.
14A sad kaže: »Za tri godine, onako kako ih broji najamni radnik, bit će prezren sjaj Moaba i njegovog velikoga naroda. Samo će malobrojni i slabi preživjeti.«