1»Zatrubite na uzbunu! Neprijatelji kruže kao lešinari nad BOŽJIM narodom! Jer, prekršili su savez među nama, pobunili se protiv mog zakona.
2Izrael moje ime u jecaju zove: ‘Moj Bože, mi te poznajemo!’
3Odbacili su ono što je dobro, zato će ih neprijatelji progoniti.
4Bez mene su postavljali kraljeve, bez mog odobrenja birali poglavare. Od svog srebra i zlata pravili su idole, vodili narod u sigurnu propast.
5Samarijo, prezreo sam tvoga lažnog boga u obliku mladog bika. Moj bijes plamti na njih kao vatra. Dokle će Izraelci biti nesposobni da budu nevini i čisti?
6Ovog idola izradio je zanatlija, to sigurno nije Bog. To samarijsko tele, raspast će se u komadiće.
7Izraelci siju vjetar i žanju oluju. Oni su kao stabljika pšenice, koja nema klas i ne daje plod. A kad bi žito ipak rodilo, opet bi ga stranci proždrli.
8Izraelci će se izgubiti među narodima, kao neželjena razbijena zdjela.
9Odlutali su kao divlje magare i otišli po pomoć u Asiriju. Efrajim je tražio zaštitu i brigu, a unajmio je prostitutku.
10Iako su se prodali narodima, ipak ću ih okupiti za sud. Uskoro će oslabjeti i nestati pod vlašću moćnoga kralja.
11Efrajim je digao žrtvenike da bi grijeh okajao, ali na tim mjestima je grijeh počinio.
12Svaki detalj svog zakona zapisao sam za njih, a oni se prave da ne razumiju ni riječ.
13Prinose mi žrtve kao darove, jedu meso žrtvovanih životinja. Ali ja, BOG, to ne prihvaćam. Nisam zaboravio njihovu nevjeru, spreman sam ih kazniti za grijeh. Vratit će se kao robovi u Egipat.
14Izraelci su izgradili kraljevske palače, Judejci podigli utvrđene gradove, ali su zaboravili svog Stvoritelja. Poslat ću vatru na njihove gradove, požar će im proždrijeti tvrđave.«