1Ljudi kažu: »Vratimo se opet BOGU! Rastrgao nas je, ali će nas iscijeliti. Ranio nas je, ali će nam rane poviti.
2Ozdravit ćemo u samo dva dana. Na treći dan, on će nas uskrsnuti pa ćemo uz njega živjeti.
3Upoznajmo BOGA! Potrudimo se upoznati ga. Kao što je sigurno da dolazi zora, tako će nas on pohoditi kao kiša i natopiti kao proljetni pljusak.«
4»Što ću s tobom, Efrajime? Što da radim s vama, Judejci? Vaša vjernost je kao jutarnja magla, kao rosa što već u zoru nestane.
5Zato sam vam slao svoje proroke, da vas sijeku i ubijaju mojim riječima. Vaša je kazna pravedna, dolazi kao jutarnja svjetlost.
6Ja želim vašu vjernu ljubav, a ne vaše žrtve. Želim da poznajete Boga, a ne da prinosite paljenice.
7U Adamu su savez prekršili, potpuno su me iznevjerili.
8Gilead je grad zločinaca, koji iza sebe ostavljaju tragove krvi.
9Kao što su razbojnici skupa u zasjedi, tako se i svećenici drže zajedno. Ubijaju ljude na putu za Šekem, postupaju kao pravi lupeži.
10Vidio sam grozne stvari u narodu, prostituciju Efrajima, nečistoću Izraela.
11A tebi također, Judo, vrijeme je da požanješ osudu. Želim vratiti blagostanje svom narodu.«