1Efrajimovci su bili važni u Izraelu. Kad su govorili, drugi su drhtali. No zgriješili su štujući Baala, i to im je donijelo smrt.
2Oni i dalje sve više griješe, izrađuju srebrne idole, svojim umovima osmišljene, a sve ih oblikuju zanatlije. Govore ljudima da im prinose žrtve, da iskazuju čast idolima mladih bikova.
3Nestat će kao jutarnja magla, kao rosa što se dolaskom sunca raspline. Kao pljeva koju s gumna raznese vjetar, kao dim koji pobjegne kroz prozor.
4»Ja sam vaš BOG, koji vas je izveo iz Egipta. Jedini Bog kojeg ste ikad upoznali i nitko vas drugi ne može spasiti.
5U pustinji sam se za vas brinuo, u zemlji gdje je vrućina i suša.
6Davao sam vam hranu, imali ste sve što ste htjeli. No kad ste se nasitili, postali ste oholi, na mene ste tada zaboravljali.
7Zato ću vas napadati kao lav, vrebati vas kao leopard.
8Napast ću vas kao medvjedica, kojoj su oteli mladunce, i utrobu vam razderati. Proždrijet ću vas kao lav, rastrgati kao divlja zvijer.«
9»Uništit ću te, Izraele! Osim mene, nitko ti ne može pomoći.
10Gdje je sada tvoj kralj? Može li tvoje gradove spasiti? Gdje su tvoji vođe za koje si rekao: ‘Daj nam kralja i poglavare’?
11Dao sam ti kralja, iako iz ljutnje, a poslije sam postao još ljući pa sam ti ga oduzeo.
12Efrajimova zlodjela se pamte, čuva se sjećanje na njegov grijeh.
13Ljude će snaći velika bol, jača od porođajnih trudova. Oni su kao dijete koje ne zna kada treba izaći iz utrobe.
14Trebam li ih spasiti od groba? Otkupiti iz zagrljaja smrti? Ne, više im se neću smilovati. Smrti, dođi sa svojim strahotama! O grobe, otpusti silu uništenja!
15Iako bujaju kao trska uz vodu, uništit će ih vjetar iz pustinje, koji BOG šalje s istoka. Presušit će njihovi bunari i izvori, nestat će blaga i dragocjenosti.
16Ljudi iz Samarije bit će kažnjeni jer protiv Boga su se pobunili. Svi će u ratu stradati. Djecu će im smrskati o zemlju, trudnim ženama rasparati utrobe.«