1Molitva proroka Habakuka.
2»Čuo sam što si učinio, BOŽE, i divim se tvojim djelima. Ponovi ih u naše vrijeme! Pokaži ih u naše vrijeme! Ako se i ljutiš, sjeti se svoje milosti.
3Bog stiže iz Temana, Svetac dolazi s planine Paran. Selah Njegovo veličanstvo prekriva nebesa, zemlja je puna njegove slave.
4On blista kao kad sijeva, munje mu sijevaju iz ruke, a onda skriva svoju moć.
5Pred njim ide pomor, groznica ga u stopu prati.
6Zauzeo je svoj položaj i zatresao zemlju, od njegovog pogleda zadrhtali su narodi. Drevne gore su se raspale, dugovječna brda potonula, tamo gdje je hodao u davna vremena.
7Vidio sam nevolju u šatorima Kušana i tresla su se krila midjanskih šatora.
8BOŽE, jesi li se rasrdio na rijeke, razljutio na potoke i razbjesnio na more? Tjeraš li zato u pobjedu svoje konje i kola?
9Izvukao si i napeo svoj lûk, dao si zadatak svojim strijelama. Selah Rascijepio si zemlju rijekama.
10Planine su te ugledale i zadrhtale. Oblaci su izlili vodu. Duboka mora su zahučala i visoko valove podigla.
11Sunce i mjesec bili su zastrti, vidjeli su se samo bljeskovi tvojih strijela i tvojega koplja.
12Bijesno si koračao zemljom i gnjevno gazio narode.
13Došao si spasiti svoj narod i svog odabranoga kralja . Smrvio si glavu zlog naroda i ogolio ga od vrata nadolje. Selah
14Strijelama si mu probio glavu kad su nas ratnici napali poput vihora. Likovali su misleći da će nas proždrijeti kao jadnike koji su bez zaštite.
15Svojim si konjima izgazio more i uskomešao silne vode.
16Kad sam to čuo, nutrina mi je ustreptala i usne mi zadrhtale od tog zvuka. Osjetio sam slabost u kostima, a noge su mi pokleknule. Strpljivo čekam da dođe dan propasti za narod koji nas je napao.
17Iako smokvino stablo ne pupa i na lozi nema grožđa, iako je podbacio rod masline i polja ne daju usjeve, iako nema ovaca u torovima ni goveda u štalama,
18ipak ću se radovati zbog BOGA, veseliti se njemu, svom Spasitelju.
19Gospodar BOG je moja snaga, dao mi je noge spretne kao srnine, da mogu hodati po visinama.« Voditelju zbora. Uz žičana glazbala.