1Ovo je poruka koju je primio prorok Habakuk.
2Dokle ću zapomagati, BOŽE, a ti nećeš čuti? Dokle ću vikati: »Nasilje!«, a ti nećeš spasiti?
3Zašto puštaš da gledam nepravdu? Zašto samo promatraš zlostavljanje? Uništavanje i nasilje su preda mnom, nastaju sukobi i svađe.
4Zato je zakon popustio i pravda nikad ne pobjeđuje. Zli nadvladavaju pravedne i zato se pravda iskrivljuje.
5»Pogledajte druge narode, pa ćete se zapanjiti i začuditi. U vaše vrijeme učinit ću djelo u koje ne biste povjerovali da vam ga netko ispriča.
6Evo, dižem Babilonce , okrutan i pohlepan narod. Zemljom idu uzduž i poprijeko, tuđa boravišta zaposjedaju.
7Oni su narod strašan i užasan, sami su sebi zakon i vlast.
8Konji su im brži od leoparda, opakiji od vukova u sumrak dok jurišaju u napad. Konjanici im dolaze izdaleka, doletjet će kao gladna orlušina što se na plijen obrušava.
9Svi oni dolaze da bi činili nasilje. Njihove vojske nasrću kao pustinjski vjetar i skupljaju zatočenike kao pijesak.
10S kraljevima se izruguju i vladare ismijavaju. S tvrđavama se poigravaju; dižu nasipe pa ih osvajaju.
11Potom prolaze kao vjetar, odlaze dalje u napad. Vlastita snaga njihov je bog.«
12Zar ti nisi otpočetka, BOŽE moj, Sveče moj? Ti ne umireš. BOŽE, zar si ih ti postavio da provedu pravdu? Zar si ih ti, Stijeno, odredio da izvrše kaznu?
13Tvoje su oči prečiste da bi gledale zlo jer ne podnosiš zlostavljanje. Zašto onda trpiš podlace? Zašto šutiš kad opaki proždire pravednijega od sebe?
14Učinio si da ljudi budu kao ribe u moru, kao morska stvorenja bez vladara.
15Babilonski ih kralj sve lovi udicom i mrežom. Izvlači ih i skuplja pa se veseli i raduje.
16Od svoje mreže živi u raskoši i časti se najboljim jelima. Zato štuje svoju mrežu, prinosi joj paljene žrtve.
17Zar će i dalje loviti vlastitom mrežom i uništavati narode bez milosti?