1Na prvi dan trećeg mjeseca jedanaeste godine progonstva kralja Jojakina, čuo sam BOGA kako mi govori:
2»Čovječe, reci egipatskom faraonu i njegovu mnogobrojnom narodu: ‘Tko je bio velik kao ti? S kime te se može usporediti?
3Pogledaj Asiriju kako je bila moćna. Bila je poput cedra u Libanonu. Velike grane zastirale su cijelu šumu, stablo je naraslo vrhom do oblaka.
4Vode su učinile da raste, podzemni izvori ga nahranili. Okružili su ga svi riječni tokovi koji su natapali i druga stabla.
5Visoko je izrastao, nadvisio sve drugo drveće. Imao je snažne, duge grane, sve od silnog obilja vode.
6Sve ptice su se gnijezdile među njegovim granama. Životinje su u njegovoj sjeni rađale svoje mlade. Mnogi su se veliki narodi u njegovu sjenu sklanjali.
7Da, Asirija je nekad bila kao veliko, lijepo stablo. Širila je snažne dugačke grane, duboko za vodom pružala korijenje.
8Ni u Božjem vrtu cedrovi nisu bili toliko visoki, čempresi i platane nisu imali tako velike grane. Ni jedno stablo u Božjem vrtu nije joj bilo ravno po ljepoti.
9Ja sam je učinio tako lijepom, dao joj mnoštvo lijepih grana. Sva stabla u Edenu, Božjem vrtu, željela su biti kao ona.’
10Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘To je stablo izraslo vrlo visoko, a vrh mu je dosegao do oblaka. Bilo je toliko veliko da ga je obuzeo ponos.
11Zato sam ga prepustio moćnom vođi narodâ, a on ga je kaznio za njegovu zloću. Protjerao sam ga iz svog vrta.
12A stranci, najokrutniji od svih naroda, posjekli su ga i grane mu rasuli po planinama i dolinama. Ogranci su mu se slomili po klancima te zemlje. Više nije bilo njegove ugodne sjene pa su se narodi razišli.
13Danas se na tom palome stablu još samo gnijezde ptice i divlje životinje mu se zavlače pod srušene grane.
14Stoga, nijedno se stablo, koje raste pored vode, više neće tako ponosno uzdići niti pokušati vrhom dosegnuti oblake. Ni jedno snažno stablo s dovoljno vode više se neće truditi da dosegne takvu visinu. Jer, sva stabla moraju umrijeti i pridružiti se mrtvim ljudima u svijetu mrtvih.’
15Gospodar BOG kaže: ‘Onog dana kad je stablo bilo oboreno u svijet mrtvih, učinio sam da podzemne vode žaluju za njim. U znak žalosti, zatvorio sam rijeke i vodene tokove. Učinio sam da Libanon tuguje i sva su stabla uvenula.
16Učinio sam da svi narodi drhte od straha kad su čuli da pada. Srušio sam to veliko stablo u svijet mrtvih da se pridruži drugima koji su otišli u tu jamu. A tada, sva stabla iz Božjeg vrta i najljepša libanonska stabla, koja su rasla natapana obiljem vode, utješila su se u podzemlju.
17Da, čak i stabla, koja su živjela u sjeni velikog stabla, na kraju su završila u svijetu mrtvih. Pridružila su se ostalima koja su poginula u bitkama.’
18Kralju Egipta, u Edenu ima mnogo velikih i snažnih stabala, ali ni jedno se ne može usporediti s tobom. No na kraju ćete završiti u svijetu mrtvih, među izopćenicima , među onima koji su poginuli u ratu. Da, to će se dogoditi faraonu i brojnom egipatskom narodu. Tako je rekao Gospodar BOG.«