Ezekiel 2
1 Taj glas mi je rekao: »Čovječe , ustani na noge da mogu s tobom govoriti.«
2 Tada je Duh ušao u mene i podigao me na noge. Čuo sam onoga koji mi je govorio.
3 Rekao je: »Čovječe, šaljem te među Izraelce. Taj buntovan narod okrenuo se protiv mene. Poput svojih predaka, bunili su se protiv mene, a bune se i danas.
4 Drski su i tvrdoglavi ljudi. Idi k njima i reci što im poručuje Gospodar BOG.
5 Oni su buntovan narod, ali bez obzira na to hoće li te poslušati, barem će znati da je među njima bio prorok.
6 A ti ih se, čovječe, nemoj bojati. Ne boj se onoga što će ti govoriti, iako će njihove riječi ubadati kao trn i boljeti kao ubod škorpiona. Ne boj se njihovih riječi. Nepokorni su, ali ti ih se ne trebaš bojati.
7 Prenijet ćeš tim buntovnicima moje riječi, bez obzira na to žele li slušati ili ne.
8 A ti, čovječe, dobro slušaj što ti govorim. Nemoj se okrenuti protiv mene kao ovi neposlušni ljudi. Otvori usta i jedi riječi koje ti dajem.«
9 Vidio sam ruku ispruženu prema sebi, a u njoj je bio svitak .
10 Ruka ga je rastvorila preda mnom. Svitak je na obje strane bio ispisan riječima tužnih pjesama, žalobnih priča i jadikovki.