Acts 8
1 A Savao je odobravao Stjepanovu smrt. Toga su dana počeli veliki progoni Crkve u Jeruzalemu. Svi vjernici, osim apostola, raspršili su se po Judeji i Samariji.
2 Neki su muškarci, istinski predani Bogu, pokopali Stjepana i gorko plakali za njim.
3 A Savao se svim silama trudio uništiti Crkvu. Išao je od kuće do kuće i izvlačio iz njih muškarce i žene te ih bacao u zatvor.
4 A oni koji su se raspršili, širili su Radosnu vijest kamo god su išli.
5 Filip je otišao u samarijski grad i ondje propovijedao o Kristu.
6 Kad ga je narod čuo i vidio čudesne znakove koje je činio, svi su s pažnjom počeli slušati što govori.
7 Zli su duhovi uz glasne krike izlazili iz mnogih opsjednutih. Mnogi su oduzeti i hromi bili iscijeljeni,
8 a u gradu je nastala velika radost.
9 Bio je u tom gradu i čovjek po imenu Šimun, koji se već neko vrijeme ondje bavio vračanjem. Stanovnici Samarije su mu se divili, a on je tvrdio za sebe da je velik čovjek.
10 Svi su ga slušali — od najmanjega do najvećega — i govorili: »Ovaj je čovjek sila Božja, zvana Velika sila.«
11 Već ih je dugo opčinjavao svojom magijom i svi su ga slušali.
12 No kad su povjerovali Filipu, koji im je donio Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, krstili su se i žene i muškarci.
13 I sâm je Šimun povjerovao. Krstio se i ostao uz Filipa. Gledajući velike znakove i čuda koja su se događala, ostajao je zaprepašten.
14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju poruku, poslali su im Petra i Ivana.
15 Kad su njih dvojica stigla, pomolili su se za samarijske vjernike da i oni prime Svetog Duha.
16 Jer, On još nije bio sišao ni na koga od njih, samo su bili kršteni u ime Gospodina Isusa.
17 Tada su Petar i Ivan položili na njih ruke i oni su primili Svetog Duha.
18 Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Duha čim apostoli na njih polože ruke, ponudio je apostolima novac i rekao:
19 »Dajte i meni tu moć, da svatko na koga položim ruke primi Svetog Duha.«
20 Petar mu je odgovorio: »Propao i ti i tvoj novac, jer si mislio da njime možeš kupiti Božji dar!
21 Ne možeš sudjelovati u ovoj službi jer tvoje srce nije ispravno pred Bogom.
22 Zato se pokaj i odvrati od ove bezbožnosti. Pomoli se Bogu kako bi ti oprostio što si imao takve misli.
23 Vidim da si pun gorčine i rob grijehu.«
24 A Šimun mu je odgovorio: »Molite se i vi Gospodinu za mene da me ne snađe ništa od ovoga što ste rekli.«
25 Apostoli su iznijeli svjedočanstvo o Isusu i prenijeli im Gospodinovu poruku, a zatim su se vratili u Jeruzalem. Putem su prolazili kroz mnoga samarijska sela i navješćivali Radosnu vijest.
26 Gospodinov je anđeo rekao Filipu: »Spremi se i pođi na jug do puta koji kroz pustinju vodi od Jeruzalema dolje do Gaze.«
27 Filip se spremio i krenuo. Zatekao je ondje nekog eunuha, Etiopljanina — dvorjanina Kandake, etiopske kraljice i upravitelja njezine riznice. Bio je u Jeruzalemu da iskaže štovanje Bogu
28 i sada se vraćao kući. Sjedio je u svojoj kočiji i čitao proroka Izaiju.
29 Duh je tada rekao Filipu: »Pođi do kočije i ne udaljuj se od nje!«
30 Kad je Filip dotrčao do kočije, čuo je kako dvorjanin čita proroka Izaiju pa ga upitao: »Razumiješ li to što čitaš?«
31 Dvorjanin je odgovorio: »Kako mogu razumjeti ako mi netko ne objasni?« I pozvao je Filipa da uđe u kočiju i sjedne pokraj njega.
32 A ulomak Svetog pisma koji je čitao bio je ovaj: »Odveli su ga kao ovcu na klanje. Bio je tih kao janje koje strižu, ni usta nije otvorio.
33 Ponižavali su ga i uskratili mu pravdu. O njegovim potomcima neće se govoriti jer mu je oduzet život na Zemlji.«
34 Dvorjanin je rekao Filipu: »Molim te, reci mi tko je taj o kome govori prorok? Govori li o samom sebi ili o nekom drugom?«
35 Tada mu je Filip, počevši od toga mjesta iz Svetog pisma, ispričao Radosnu vijest o Isusu.
36 Dok su se spuštali cestom, stigli su do neke vode i dvorjanin je rekao: »Gledaj, evo vode! Ima li kakve zapreke da se krstim?«
37 ***
38 Dvorjanin je naredio da zaustave kočiju. Tada su obojica — i Filip i dvorjanin — sišli u vodu i Filip ga je krstio.
39 A kad su izašli iz vode, Gospodinov je Duh odnio Filipa. Dvorjanin ga nikad više nije vidio, ali je radosno nastavio svojim putem,
40 a Filip se našao u Azotu te je putem u Cezareju prolazio kroz sve gradove i u njima navješćivao Radosnu vijest.