1Broj je učenika rastao. U to su se vrijeme učenici, porijeklom grčki Židovi, počeli tužiti na ostale Židove, govoreći da se njihove udovice zanemaruju pri svakodnevnoj raspodjeli hrane.
2Apostoli su sazvali sve učenike i rekli im: »Nije u redu da mi zanemarujemo službu Božje riječi da bismo se bavili raspodjelom hrane.
3Braćo i sestre, odaberite između sebe sedmoricu muškaraca na dobrom glasu — pune Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti za tu službu.
4Tako ćemo se mi moći posvetiti molitvi i poučavanju Božje riječi.«
5Ovaj se prijedlog svima svidio pa su izabrali Stjepana — čovjeka punog vjere i Svetog Duha — Filipa , Prohora, Nikanora, Timona, Parmena i nekadašnjeg obraćenika na židovstvo — Nikolu iz Antiohije, te ih
6doveli apostolima, a oni su se pomolili i položili ruke na njih.
7Božja se riječ širila, a broj je učenika u Jeruzalemu osjetno porastao. I mnogi su židovski svećenici prigrlili vjeru.
8Stjepan je bio čovjek pun milosti i sile. Činio je silne i čudesne znakove u narodu.
9No neki su iz takozvane Sinagoge slobodnjaka ustali protiv njega. Bili su to Židovi iz Cirene i Aleksandrije, kao i iz Cilicije i Azije. Počeli su raspravljati sa Stjepanom,
10ali se nisu mogli suprotstaviti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
11Onda su neke nagovorili da kažu: »Čuli smo ga da huli protiv Mojsija i protiv Boga.«
12Na taj su način razbjesnili narod, starješine i učitelje Zakona, a oni su uhvatili Stjepana i izveli ga pred Veliko vijeće.
13Doveli su i lažne svjedoke, koji su govorili: »Ovaj čovjek neprestano govori protiv ovoga svetog mjesta i protiv Zakona.
14Mi smo ga čuli kad je rekao da će taj Isus iz Nazareta razoriti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam je dao Mojsije.«
15Svi, koji su sjedili u Velikom vijeću, uprli su pogled u njega. Vidjeli su da je njegovo lice poput anđeoskog.