Acts 26
1 Agripa se obratio Pavlu: »Dopušteno ti je da govoriš u svoju obranu.«
2 Pavao je podigao ruku i počeo: »Kralju Agripa, sretan sam što ću se upravo pred tobom danas braniti od svih židovskih optužbi.
3 Drago mi je posebno zato što poznaješ sve židovske običaje i nesuglasice. Stoga, molim te da me strpljivo saslušaš.
4 Svim je Židovima poznat moj život; oni dobro znaju kakav sam život vodio u mladosti u svojoj zemlji, a isto tako i u Jeruzalemu.
5 Oni me poznaju već dugo i, ako žele, mogu posvjedočiti da sam živio kao farizej. Bio sam član sljedbe koja s najvećom pažnjom poštuje pravila naše vjere.
6 A ovdje mi se sada sudi zbog nade u ispunjenje obećanja koje je Bog dao našim precima.
7 Naših dvanaest plemena nada se njegovom ispunjenju i iskreno služe Bogu danju i noću. Zbog te iste nade, kralju, Židovi me optužuju.
8 Zašto smatrate nemogućim da Bog podiže ljude iz mrtvih?
9 I ja sam smatrao da trebam učiniti sve što je u mojoj moći protiv imena Isusa iz Nazareta.
10 To sam u Jeruzalemu i činio: otkako sam dobio ovlasti od velikih svećenika, mnoge sam Božje svete strpao u zatvor. A kad su ih ubijali, ja sam to odobravao.
11 Progonio sam ih po svim sinagogama i nastojao ih prisiliti da govore protiv Boga. Toliko sam bio bijesan na njih da sam ih čak progonio i po stranim gradovima.«
12 »Prilikom jednoga od tih progona išao sam prema Damasku s ovlaštenjem i nalogom vodećih svećenika.
13 Na putu, negdje oko podne, ugledao sam, kralju, nebesko svjetlo jače od sunca. Zasjalo je oko mene i mojih suputnika.
14 Svi smo popadali na zemlju, a ja sam začuo glas koji mi se obratio na aramejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Samo sebi nanosiš štetu boreći se protiv mene.’
15 Ja sam rekao: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A Gospodin je odgovorio: ‘Ja sam Isus kojeg progoniš.
16 Ali, ustani, podigni se! Ukazao sam ti se da te imenujem svojim slugom i svjedokom. Govorit ćeš o onome što si vidio i o onome što ću ti ja pokazati.
17 Ja ću te izbaviti i od Židova i od nežidova kojima ću te poslati.
18 Ti ćeš im otvoriti oči i okrenuti ih od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu. Tako da im vjerom u mene grijesi budu oprošteni i da budu primljeni među one koji su sveti zbog vjere u moje ime.’«
19 »Znači, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju.
20 Počeo sam govoriti ljudima da se obrate i okrenu Bogu te počnu činiti djela koja pokazuju da su im se životi zaista promijenili. Propovijedao sam najprije u Damasku, a zatim u Jeruzalemu i širom Judeje. Propovijedao sam i nežidovima.
21 Zbog toga su me Židovi uhvatili dok sam bio u Hramu i pokušali me ubiti.
22 No Bog mi je pomogao i pomaže mi do dana današnjega. Tako, evo, sada stojim ovdje i svjedočim svima o onome što sam vidio. Ne govorim ništa novo, već ono što su proroci i Mojsije nagovijestili da će se dogoditi.
23 Nagovijestili su da će Krist umrijeti i biti prvi koji će ustati iz mrtvih. Nagovijestili su da će donijeti svjetlo i židovskom narodu i ostalim narodima.«
24 Dok je Pavao tako govorio u svoju obranu, Fest je povikao: »Pavle, ti si lud! Poludio si od prevelikog znanja.«
25 Pavao je odgovorio: »Preuzvišeni Feste, nisam lud. Dapače, sasvim sam pri zdravoj pameti i govorim istinu.
26 Kralju je sve to poznato i o tome mogu s njim otvoreno govoriti. Siguran sam da mu ništa od toga nije promaklo jer se te stvari nisu dogodile u nekom zabačenom kutu zemlje.
27 Kralju Agripa, vjeruješ li u ono što su rekli proroci? Ja znam da vjeruješ.«
28 Na to je Agripa rekao Pavlu: »Zar misliš da me tako lako možeš uvjeriti da postanem kršćanin?«
29 Pavao mu je odgovorio: »Lako ili teško, molim Boga da, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu poput mene, samo bez ovih okova.«
30 Tada je kralj ustao, a s njim i upravitelj, Berenika i svi koji su sjedili s njima.
31 Napustili su prostoriju, a onda počeli govoriti jedan drugome: »Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili zatvorsku kaznu.«
32 A Agripa je rekao Festu: »Ovaj je čovjek već mogao biti oslobođen da nije zatražio suđenje pred carem.«