1Pet dana nakon toga, vrhovni svećenik Ananija uputio se u Cezareju s nekim starješinama i odvjetnikom koji se zvao Tertul. Oni su iznijeli upravitelju svoje optužbe protiv Pavla.
2Pavao je pozvan unutra, a Tertul je pred Feliksom počeo iznositi optužbe: »Preuzvišeni Felikse, zahvaljujući tebi, uživamo mir, a zahvaljujući tvojoj mudrosti, u našoj su zemlji provedene nužne promjene.
3Uvijek i na svaki način mi to primamo s velikom zahvalnošću.
4Ne želimo ti oduzimati vrijeme, ali bismo te zamolili da nas kratko saslušaš.
5Ovaj nam čovjek stvara nevolje. Diže pobune među Židovima širom svijeta i vođa je nazarejske sljedbe.
6Pokušao je oskvrnuti i naš Hram, ali smo ga u tome spriječili.
7***
8Ako ga ispitaš, i sam ćeš se uvjeriti što je istina u vezi s tim za što ga optužujemo.«
9A ostali su se Židovi složili s njegovim riječima. Tvrdili su da je istina sve što je rekao Tertul.
10Kad je upravitelj kretnjom dao znak Pavlu da može govoriti, Pavao je počeo: »Znam da si već mnogo godina sudac ovom narodu i zato mi je drago što se mogu braniti pred tobom.
11Kao što se možeš uvjeriti, nije prošlo više od dvanaest dana otkako sam krenuo u Jeruzalem pokloniti se Bogu.
12Ovi me ljudi nisu zatekli da se i sa kim prepirem u Hramu, da dižem ljude na pobunu, bilo u sinagogama ili igdje drugdje u gradu.
13Oni ne mogu pred tobom dokazati ove optužbe protiv mene.
14No priznat ću ti: ja štujem Boga naših predaka i slijedim Put, koji oni nazivaju sektom. Vjerujem u sve što piše u Zakonu i Prorocima.
15Isto tako, s ovim ljudima dijelim istu nadu da će Bog podići iz mrtvih i pravedne i nepravedne.
16Stoga, dajem sve od sebe da uvijek imam čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima.
17Nisam već godinama bio u Jeruzalemu, a sad sam došao da svom narodu donesem darove za siromašne i da prinesem žrtve.
18Upravo sam završio obred pranja u Hramu kad su me pronašli. Nije bilo nikakve gužve oko mene niti ikakvog nemira.
19Neki su Židovi iz Azije bili tamo, pa bi i oni trebali doći ovdje da svjedoče pred tobom i optužuju me, ako imaju što protiv mene.
20Stao sam i pred Vijeće u Jeruzalemu. Neka ovi što su ovdje kažu je li mi ono dokazalo ikakvu krivnju.
21Osim ako se ne radi o jednoj stvari koju sam viknuo dok sam stajao među njima: ‘Vi mi danas sudite zbog toga što vjerujem u uskrsnuće mrtvih!’«
22Tada je Feliks, koji je bio dobro upoznat s Putom, prekinuo saslušanje i rekao: »Kada dođe zapovjednik Lizija, donijet ću odluku o vašem slučaju.«
23I naredio je časniku da Pavla stavi pod stražu, ali da uživa određene olakšice. Naredio mu je i da ne zabranjuje Pavlovim prijateljima da ga posjećuju i brinu se o njemu.
24Nakon nekoliko dana, Feliks je došao zajedno sa svojom ženom Druzilom, koja je bila Židovka. Naredio je da mu dovedu Pavla i saslušao je njegovo izlaganje o vjeri u Krista Isusa.
25A onda je Pavao počeo govoriti o pravednosti, uzdržljivosti i nadolazećem Sudu. Feliks se uplašio i rekao: »Sad možeš ići, a kad budem imao više vremena, poslat ću po tebe.«
26U isto vrijeme, Feliks se nadao da će mu Pavao dati novca pa ga je često pozivao i razgovarao s njim.
27Prošle su dvije godine, a Feliksa je na mjestu upravitelja naslijedio Porcije Fest. Budući da je Feliks htio ugoditi Židovima, ostavio je Pavla u zatvoru.