2 Kings 23— SHP

¹Kralj je sazvao i okupio sve starješine Jude i Jeruzalema.

²Otišli su u BOŽJI Hram zajedno sa stanovnicima Jude i Jeruzalema, sa svećenicima i prorocima. Došao je sav narod, od običnih do najutjecajnijih građana. Kralj im je glasno pročitao sve što piše u knjizi Saveza koja je pronađena u BOŽJEM Hramu.

³Potom je kralj stao pokraj stupa i obnovio savez s BOGOM. Zakleo se da će svim svojim srcem i dušom slijediti BOGA i poštovati njegove zapovijedi, pouke i uredbe, koje su zapisane u knjizi. I cijeli se narod zakleo na vjernost savezu.

⁴Kralj je zapovjedio vrhovnom svećeniku Hilkiji, nižim svećenicima i vratarima da iz BOŽJEGA Hrama uklone sve predmete napravljene za štovanje boga Baala, božice Ašere i svih nebeskih zvijezda. Dao ih je spaliti izvan Jeruzalema u dolini Kidron, a pepeo je odnesen u Betel.

⁵Protjerao je lažne svećenike koje su postavili judejski kraljevi da pale tamjan u svetištima lažnih bogova u judejskim gradovima i u okolici Jeruzalema. Palili su tamjan štujući boga Baala, sunce i mjesec, sazviježđa i sve nebeske zvijezde.

⁶Lik božice Ašere dao je iznijeti iz BOŽJEGA Hrama. Odnio ga je izvan Jeruzalema u dolinu Kidron i spalio. Spaljene komade dao je smrviti u prah i rasuti po grobovima običnog naroda.

⁷Srušio je nastambe u BOŽJEM Hramu u kojima su boravili muškarci, koji su pružali usluge prostitucije, i žene koje su tkale haljine za božicu Ašeru.

⁸Doveo je sve svećenike iz judejskih gradova. Razorio je svetišta od Gebe do Beer Šebe u kojima su se štovali lažni bogovi i palio tamjan. Razorio je i svetišta lažnih bogova lijevo od gradskih vrata, pored ulaza u palaču Jošue, upravitelja grada.

⁹Svećenicima, koji su bili služili u svetištima lažnih bogova, nije bilo dopušteno prilaziti BOŽJEM žrtveniku u Jeruzalemu. No ipak im je, kao i drugim svećenicima, bilo dopušteno jesti beskvasni kruh.

¹⁰Jošija je razorio mjesto Tofet u dolini Ben Hinom, da nitko više ne bi prinio sina ili kćer kao žrtvu paljenicu bogu Moleku.

¹¹S ulaza u BOŽJI Hram, pokraj odaja službenika Netan Meleka, uklonio je konje, koje su judejski kraljevi posvetili suncu, i spalio sunčeva kola.

¹²Razorio je i žrtvenike, koje su judejski kraljevi podigli na krovu gornje sobe, a koja je pripadala Ahazu, kao i žrtvenike koje je podigao Manaše u oba dvorišta BOŽJEGA Hrama. Uklonio ih je, smrvio u prah i rasuo po dolini Kidron.

¹³Kralj Jošija razorio je i svetišta lažnih bogova s južne strane Brda uništenja , istočno od Jeruzalema, koja je izraelski kralj Salomon podigao za štovanje odvratne sidonske božice Aštarte, gnjusnog moapskoga boga Kemoša i strašnog amonskoga boga Milkoma.

¹⁴Porazbijao je njima posvećene kamene stupove i posjekao drvene kipove božice Ašere te sve pokrio ljudskim kostima.

¹⁵Razorio je i žrtvenik u Betelu, koji je podigao Jeroboam, Nebatov sin, izraelski kralj koji je prvi bio naveo narod na grijeh. Žrtvenik na uzvisini je srušio, razbio i smrvio u prah. Također, spalio je kip božice Ašere.

¹⁶Potom je Jošija pogledao okolo i ugledao grobove na padini brda. Dao je da se povade sve kosti i spale na žrtveniku, koji je potom razorio. Učinio je upravo kako je BOG davno bio najavio preko Božjeg čovjeka. Tada je Jošija ugledao grob tog istoga Božjeg čovjeka.

¹⁷Upitao je: »Kakav je ono spomenik?« Mještani Betela su mu odgovorili: »To je grob Božjeg čovjeka koji je bio došao iz Jude i najavio sve što si danas učinio sa žrtvenikom u Betelu.«

¹⁸»Ostavite ga! Neka nitko ne dira njegove kosti«, rekao je kralj. Tako su ostavili njegove kosti, zajedno s kostima proroka iz Samarije.

¹⁹Jednako kao u Betelu, Jošija je uklonio sva svetišta lažnih bogova na uzvisinama u samarijskim gradovima, koja su bili podigli izraelski kraljevi i tako izazvali BOŽJI bijes.

²⁰Na žrtvenicima je ubio sve svećenike koji su služili u svetištima lažnih bogova i na žrtvenicima je spalio ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem.

²¹Kralj je zapovjedio cijelom narodu: »Proslavite Pashu u čast svog BOGA, kao što je zapisano u knjizi Saveza.«

²²Takva se Pasha nije slavila još od vremena kad su suci vodili Izrael, kao ni u sve vrijeme vladavine izraelskih ili judejskih kraljeva.

²³U osamnaestoj godini vladavine kralja Jošije slavila se Pasha u čast BOGA u Jeruzalemu.

²⁴Nadalje, Jošija je iz Jude i Jeruzalema protjerao sve prizivače duhova i čarobnjake, uklonio kućna božanstva, idole i sve druge odvratnosti koje su ljudi običavali štovati. Tako je ispunio riječi Zakona zapisane u knjizi koju je svećenik Hilkija pronašao u BOŽJEM Hramu.

²⁵Ni jedan kralj prije ili poslije njega, nije se kao Jošija okrenuo svim svojim srcem, dušom i snagom BOGU. Živio je i vladao potpuno u skladu s Mojsijevim zakonom.

²⁶No BOG nije odstupao od žestine svoga velikog bijesa prema Judi zbog sveg zla kojim ga je izazivao Manaše.

²⁷Zato je BOG rekao: »I Judu ću odbaciti od sebe kao što sam odbacio Izrael. Odbacit ću i grad Jeruzalem, koji sam za sebe odabrao, kao i ovaj Hram za koji sam rekao: ‘Moje će ime ovdje prebivati.’«

²⁸Ostala Jošijina djela, i sve što je učinio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva.

²⁹U vrijeme Jošijine vladavine, faraon Neko, kralj Egipta, krenuo je prema rijeci Eufrat u borbu protiv kralja Asirije. Kralj Jošija izašao je pred njega u Megidu, ali faraon ga je dočekao i ubio.

³⁰Sluge su prenijeli njegovo tijelo u kočiji iz Megida u Jeruzalem. Sahranili su ga u njegovoj grobnici. Narod je odabrao Joahaza, Jošijinog sina, pomazao ga i postavio za kralja umjesto njegovog oca.

³¹Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu tri mjeseca. Majka mu se zvala Hamutala i bila je Jeremijina kći iz Libne.

³²Činio je zlo pred BOGOM, kao što su činili i njegovi preci.

³³Faraon Neko zatočio ga je u Ribli, u zemlji Hamat, te Joahaz nije mogao vladati u Jeruzalemu. Tada je egipatski kralj nametnuo Judi danak od tri tisuće četiristo kilograma srebra i trideset i četiri kilograma zlata.

³⁴Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, Jošijinog sina, da vlada umjesto svog oca. Promijenio mu je ime u Jojakim, a Joahaza je odveo u Egipat, gdje je i umro.

³⁵Jojakim je plaćao danak faraonu Neku u srebru i zlatu. Da bi izvršio njegovu zapovijed, u zemlji je morao nametnuti porez. Od naroda je ubirao srebro i zlato, od svakoga njegov dio, prema procjeni imovinskog stanja.

³⁶Jojakim je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Majka mu se zvala Zebida i bila je Pedajina kći iz Rume.

³⁷Činio je zlo pred BOGOM kao i njegovi preci.