1Tako, kad sam dolazio k vama, braćo i sestre, nisam došao objavljujući Božju istinu vještim govorom niti mudrošću.
2Odlučio sam, naime, da dok sam s vama, neću znati ništa osim Isusa Krista, i to razapetoga.
3Došao sam k vama u slabosti, dršćući od straha.
4Nisam vam govorio i propovijedao uvjerljivim riječima ljudske mudrosti. Dokaz je moga propovijedanja bilo očitovanje snage Duha,
5da se vaša vjera ne bi temeljila na ljudskoj mudrosti, već na Božjoj snazi.
6Onima koji su duhovno zreli, mi govorimo mudrost, ali ne mudrost ovoga svijeta niti mudrost vladara ovoga svijeta, koji će potpuno nestati.
7Mi navješćujemo Božju mudrost — dosad tajnu i skrivenu — koju je Bog odredio za našu slavu prije početka vremena.
8Tu mudrost nije spoznao ni jedan vladar ovoga svijeta. Jer, da su znali, ne bi bili razapeli Gospodina slave.
9No kao što piše u Svetom pismu: »Nijedno oko nije vidjelo, nijedno uho nije čulo, nijedan um nije pomislio, ono što je Bog pripremio onima koji ga vole.«
10A nama je Bog to objavio po Duhu koji preispituje sve, čak i najveće Božje tajne.
11Ni jedan čovjek ne zna misli drugog čovjeka. Samo duh koji je u tom čovjeku zna njegove misli. Isto tako, nitko ne zna Božje misli osim Božjega Duha.
12No mi nismo primili duha koji pripada svijetu, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo sve što nam je dao Bog.
13O tome i govorimo, ali ne riječima kojima nas uči ljudska mudrost, nego objašnjavamo duhovne stvari koristeći se duhovnim riječima koje uči Duh.
14Čovjek koji u sebi nema Duha, ne prihvaća istine koje nam obznanjuje Božji Duh jer su te istine za njega ludost. On ih ne može razumjeti jer se one moraju promišljati uz pomoć Duha.
15Duhovan čovjek može prosuđivati ove istine, ali njega nitko ne može prosuđivati. Jer, kao što piše u Svetom pismu:
16»Tko zna kako razmišlja Gospodin? Tko ga može poučiti?« No mi razmišljamo poput Krista.