1Zatim ugledam otvorena vrata u nebo, a onaj isti glas koji sam prije čuo, snažan poput glasa trublje, reče mi: “Uziđi ovamo pa ću ti pokazati što će se poslije dogoditi!”
2Odmah sam se našao u duhu i ugledao prijestolje u nebu. Na njemu je sjedio Netko.
3Blistao je poput dragoga kamenja: jaspisa i sarda. A prijestolje je okruživala duga slična smaragdu.
4Oko njega su se nalazila još dvadeset četiri prijestolja na kojima su sjedili dvadeset četiri starješine, obučeni u bijele haljine i sa zlatnim vijencima na glavi.
5Od prijestolja su sijevale munje, čula se grmljavina i gromovi. Ispred njega stajalo je sedam svijećnjaka, sedam upaljenih zublji, sedam Božjih duhova.
6Ispred prijestolja bilo je stakleno more, blistavo poput prozirca. U sredini prijestolja i oko njega bila su četiri bića puna očiju sprijeda i straga.
7Prvo je bilo slično lavu, drugo juncu, treće je imalo čovječje lice, a četvrto je bilo poput orla u letu.
8Sva su imala po šest krila iznutra i izvana prepuna očiju. Danju i noću ta bića neprestano govore: “Svet, svet, svet je Gospodin Bog Svemogući, koji je oduvijek bio, koji jest i koji će doći!”
9Svaki put kad ta bića daju slavu, čast i zahvalu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živome uvijeke,
10dvadeset četiri starješine padnu ničice pred Onim na prijestolju, koji je Živ uvijeke, i poklone mu se te polože svoje vijence pred prijestolje govoreći:
11“Dostojan si, Gospodine Bože, Primiti slavu, čast i moć! Jer ti si sve stvorio. Sve je postalo tvojom voljom. Sve je stvoreno tvojom voljom.”