1Ugledam zatim na nebu još velikih i čudesnih znakova. Sedam je anđela držalo sedam posljednjih zala kojima se navršuje Božji gnjev.
2Preda mnom je bilo nešto poput mora od prozirca, pomiješano s ognjem. Na njemu su stajali oni koji su pobijedili Zvijer i njezin kip i broj njezina imena, s Božjim citrama u ruci.
3Svi su pjevali pjesmu Božjega sluge Mojsija i Jaganjca: “Velika su i čudesna tvoja djela, Gospodine Bože Svemogući! Tvoji su putovi pravedni i istiniti, Kralju naroda!
4Tko da se tebe ne boji, Gospodine, tko da ne proslavlja tvoje ime? Jer ti si jedini svet. Svi će narodi doći i tebi se pokloniti jer su se očitovala tvoja pravedna djela.”
5Opazim zatim da je otvoren hram u nebu, Šator Božjega svjedočanstva.
6Sedam anđela sa sedam zala iziđe iz hrama. Bili su odjeveni u blistavobijeli lan, sa zlatnim pojasima oko prsiju.
7Jedno od četiriju bića pruži sedmorici anđela zlatne posude pune gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova.
8Hram se napuni dimom Božje slave i njegove snage, tako da nitko nije mogao ući u njega dok se ne dovrši sedam zala sedmorice anđela.