1U Ikoniju Pavao i Barnaba također uđu u židovsku sinagogu te su propovijedali s takvom silom da je povjerovalo veliko mnoštvo Židova i pogana.
2Ali Židovi koji nisu htjeli poslušati podjare pogane protiv Pavla i Barnabe klevećući ih.
3Apostoli su ipak ondje dugo ostali i hrabro propovijedali o Božjoj milosti. A Bog je potvrđivao njihove riječi dajući da im da čine čudesa i znamenja.
4Žitelji grada podijelili su se. Neki su bili za Židove, drugi za apostole.
5Na koncu pogani i Židovi sa svojim poglavarima navale na njih da ih kamenuju.
6Kad su to doznali, pobjegnu u likaonske gradove Listru i Derbu
7te su ondje navješćivali Radosnu vijest.
8U Listri Pavao i Barnaba naiđu na čovjeka hroma od rođenja. Nikada nije hodao.
9Slušao je Pavlovo propovijedanje i Pavao je vidio da vjeruje u iscjeljenje
10pa mu glasno reče: “Ustani!” Čovjek skoči i prohoda.
11Kad je mnoštvo vidjelo što je Pavao učinio, poviče na svojemu likaonskom narječju: “Bogovi u ljudskom obličju sišli su k nama!”
12Zaključili su da je Barnaba grčki bog Zeus, a Pavao Hermes jer je vodio glavnu riječ.
13Iz Zeusova hrama u predgrađu dođe svećenik s bikovima i cvjetnim vijencima te su ih on inarod htjeli žrtvovati apostolima pred gradskim vratima.
14Kad su za to čuli Barnaba i Pavao, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući:
15“Ljudi, što to radite? Mi smo samo smrtnici, jednako kao i vi! Došli smo vam navijestiti Radosnu vijest, da se od tih ispraznosti obratite živomu Bogu koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima!
16Prije je puštao da svaki narod ide svojim putem,
17ali nikada vas nije ostavljao bez svjedočanstva o sebi. Uvijek je slao dobročinstva s neba: kišu, dobru žetvu, hranu i radost u srca.”
18Ali svejedno su jedva spriječili mnoštvo da im prinese žrtvu.
19Neki Židovi iz Antiohije i Ikonija dođu i podjare svjetinu da kamenuje Pavla. Zatim ga odvuku izvan grada misleći da je mrtav.
20Ali kad su ga okružili vjernici, Pavao ustane i vrati se u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.
21Kad su u Derbi navijestili Radosnu vijest i stekli brojne učenike, vrate se u Listru, Ikonij i Antiohiju.
22Ondje su snažili vjernike i ohrabrivali ih da ustraju u vjeri podsjećajući ih da u Božje kraljevstvo treba ući kroz mnoge nevolje.
23Po crkvama su postavljali starješine te su ih, pošto su za njih postili i molili, predavali na brigu Gospodinu u kojega su povjerovali.
24Zatim kroz Pizidiju opet dođu u Pamfiliju.
25U Pergi su opet propovijedali Riječ, a zatim odu u Ataliju.
26Odande na koncu odjedre u sirijsku Antiohiju odakle su i započeli putovanje, povjereni Božjoj milosti za djelo koje su dovršili.
27Kad stignu u Antiohiju, sazovu Crkvu i ispripovijedaju što je Bog sve kroz njih učinio na putu: kako je i poganima otvorio vrata vjere.
28I dugo su ondje ostali s vjernicima.