Zechariah 2
1 Opet sam podigao svoje oči i gledao. Gle, bila su četiri roga.
2 Upitao sam anđela koji je govorio sa mnom: “Tko su ovi?” Odgovori mi: “To su rogovi što su razasuli Judu, Izrćla i Jeruzalem.”
3 Tada mi dade Gospodin da vidim četiri kovača.
4 Upitao sam: “čemu su došli ovi?” Odgovori mi: “Ono su rogovi što su razasuli Judu, tako da nijedan čovjek nije podigao glave. Sada su došli ovi da ih uplaše i da odbiju rogove narodima koji su podigli rog protiv Judine zemlje, da je razaspu.”
5 Opet sam podigao svoje oči i gledao. Gle, bio je čovjek u čijoj je ruci bilo mjeračko uže.
6 Upitao sam: “Kamo ideš?” Odgovori mi: “Hoću izmjeriti Jeruzalem i vidjeti kolika mu je širina i kolika mu je dužina.”
7 I gle, anđeo koji je govorio sa mnom iziđe, i drugi anđeo dođe mu ususret.
8 Ovaj mu reče: “Idi brzo i reci onome tamo mladome čovjeku: Jeruzalem će se naseliti kao otvoren grad zbog mnoštva ljudi i stoke u njemu.
9 Ja ću mu sam? govori Gospodin? biti ognjen zid uokolo i u njemu ću pokazati svoju slavu.”
10 ”Ustanite, ustanite! Bježite iz sjeverne zemlje!”, govori Gospodin. “Jer sam vas razasuo u četiri nebeska vjetra”, govori Gospodin.
11 ”Ustani, Sione, koji sjediš kod babilonske kćeri, spasi se!”
12 Jer ovako veli Gospodin nad vojskama: “Za slavom poslao me je k neznabožačkim narodima, koji su vas oplijenili. Jest, tko dirne u vas, dirnuo je u zjenicu mojega oka.
13 Jer evo, ja ću zamahnuti rukom na njih, da postanu plijen svojim slugama.” Tada će spoznati da me je poslao Gospodin nad vojskama.
14 ”Raduj se i veseli se, sionska kćeri! Jer evo, ja dolazim i stanovat ću u tvojoj sredini”, govori Gospodin.
15 ”I mnogi će narodi u onaj dan pristati uz Gospodina i pripadat će mojemu narodu, i ja ću stanovati u tvojoj sredini.” Tada ćeš spoznati da me je poslao k tebi Gospodin nad vojskama.
16 I Gospodin će zaposjesti Judu kao svoj dio na svetome tlu i opet će izabrati Jeruzalem.
17 Sav svijet neka bude tih pred Gospodinom! Jer on ustaje iz svojega svetog stana.