1Dolazim, dolazim u svoj vrt, sestro moja, zaručnice, da berem svoju smirnu i svoj balzam, da jedem svoj djevičanski med sa saća, da pijem svoje vino i svoje mlijeko. Dođite, prijatelji moji, i pijte. Ponapijte se, mili moji! Zaručnica:
2Spavam, ali moje je srce budno. Slušaj! Eto kuca moj dragi. Zaručnik: Otvori mi, sestro moja, zaručnice moja, golubice moja, neokaljana moja! Glava mi je mokra od rose i kosa od noćnog mraza.
3Već sam svukla svoju haljinu i morala bih je opet obući. I noge sam oprala, pa bih ih opet morala uprljati.
4Tada moj dragi promoli ruku kroz ključanicu. Moja nutrina ustrepta, moja se duša uznemiri.
5Skočih otvoriti svome dragome. Niz moje je ruke točila smirna i niz prste mi poteče najfinija smirna na držak prijevornice.
6Otvorih svome dragome, ali je moj ljubljeni bio otišao, bio je nestao. Tražih ga, ali ga nisam našla. Zvala sam ga, ali mi se nije odazvao.
7Susretoše me stražari koji su obilazili gradom. Tukoše me i raniše, i strgoše s mene koprenu stražari s bedema.
8Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ako susretnete moga dragoga, kažite mu da sam se razboljela od ljubavi.
9Što je tvoj dragi bolji od ostalih, o ti, najljepša među ženama? Što je tvoj dragi bolji od ostalih, te nas tako zaklinješ? Zaručnica:
10Dragi je moj svjež i rumen, možete ga prepoznati među tisućama.
11Njegova je glava kao najdragocjenije zlato, njegove su kose kao grozdovi datulja, crne kao gavrani.
12Njegove su oči golubice na rubu vode, okupane u mlijeku, odmarane na obali potoka.
13Njegovi su obrazi kao balzamove lijehe, pupoljci mirisavih biljaka. Njegove usne cvatu kao skrletni ljiljani, kaplju dragocjenom smirnom.
14Njegovi su prsti svi u zlatnom prstenju, obloženom rubinima. Njegove su prsi slonova kost posuta safirima.
15Njegove su noge kao mramorni stupovi, usađeni u podnožju od čistoga zlata. Njegov je stas kao Libanon, krasan kao cedrovi.
16Njegovo je grlo sama blagost. Sve je na njemu ljupko. Takav je moj dragi, takav je moj ljubljeni, kćeri jeruzalemske.