Song of Solomon 4
1 Kako si lijepa, ljubljena moja, kako si lijepa! Tvoje su oči ispod koprene kao golubice.
2 Kosa ti je kao stado koza koje u valovitom trku silazi s gileadske gore. Zubi su ti kao stado ovaca što upravo dolaze s kupanja, kad se strigu, sve sa svojim blizancima, a da nijedna među njima nije bez janjeta.
3 Usne su ti kao vrpca grimiza i tvoj govor je mek. Kao kriška šipka su tvoji obrazi ispod koprene.
4 Vrat ti je kao Davidov toranj okružen zidnim vijencima, s kojega vise tisuće štitova, štitova samih junaka.
5 Tvoje su grudi dva laneta blizanca, što pasu među ljiljanima.
6 Prije nego rashladi dan i rašire se sjene, htio bih poći k smirnovoj gori, k tamjanovu brijegu.
7 Sva si lijepa, ljubljena moja, nema na tebi ljage.
8 Dođi s Libanona, zaručnice, k meni! Dođi s Libanona, dođi k meni! Siđi s amanskoga brijega, sa senirskoga i hermonskoga vrhunca, iz lavovskih pećina i risovskih gora!
9 Ranjavaš mi srce, sestro, zaručnice moja; očaravaš mi srce svakim pogledom svojih očiju, svakim biserom na svome vratu! \
10 Kako je slatko tvoje milovanje, sestro, zaručnice moja; Tvoja je ljubav slađa od vina i miris tvojih ulja nadvisuje svaku mirodiju. \
11 S tvojih usana, zaručnice moja, kaplje djevičanski med. Tvoj jezik kupa med i mlijeko, i miris je tvojih haljina kao miris tamjana.
12 Vrt si dobro ograđen, sestro moja, zaručnice, zatvoren studenac, izvor zapečaćen.
13 Tvoj je nasad voćnjak šipka, pun prekrasnih plodova, cipra i narda,
14 narda i šafrana, iđirota i cimeta, i svakojakog raslinja za kâd, smirne i aloja, sa svakojakim najskupljim balzamima.
15 Ti si izvor mojega vrta, studenac žive vode, što teče s Libanona. Zaručnica:
16 Ustani sad, sjevernjače, dođi također, ti južnjače! Zapušite po mome vrtu, da se rašire njegovi mirisi! O, kad bi u moju bašču došao moj ljubljeni, da uživa njezine najljepše plodove!