Romans 14
1 Slaboga u vjeri primajte lijepo, ali ne osuđujte mišljenja.
2 Jedan naime vjeruje da smije sve jesti, a onaj koji je slab jede povrće.
3 Neka onaj koji jede ne prezire onoga koji ne jede, a onaj koji ne jede neka ne osuđuje onoga koji jede, jer ga je Bog primio.
4 Tko si ti da sudiš tuđemu sluzi? On svojemu gospodaru stoji ili pada; a stajat će jer ga Gospodin može podignuti.\
5 Jer jedan razlikuje dan od dana, a drugi smatra sve dane jednakima: svatko neka je uvjeren za svoje mišljenje!
6 Onaj koji pazi na dan, zbog Gospodina pazi; i koji jede, zbog Gospodina jede, jer zahvaljuje Bogu. I koji ne jede, zbog Gospodina ne jede te zahvaljuje Bogu.\
7 Doista, nijedan od nas ne živi samomu sebi, i nijedan ne umire samomu sebi.
8 Jer ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Ako dakle živimo, ili ako umiremo, Gospodnji smo.
9 Krist je zato umro i oživio da zavlada i mrtvima i živima.
10 A, ti, zašto osuđuješ svojega brata? Ili zašto prezireš svojega brata? Jer svi ćemo stajati pred Božjim sudom.
11 Pisano je naime: “Tako ja živ bio, govori Gospodin, meni će se pokloniti svako koljeno, i svaki će jezik slaviti Boga.”
12 Tako će dakle svatko od nas dati Bogu račun za sebe.
13 Zato ne sudimo više jedni drugima; nego više mislite na to da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni!\
14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ništa nije nečisto po sebi, osim onomu koji misli da je što nečisto; njemu jest nečisto.\
15 A ako je tvoj brat zbog jela ožalošćen, već ne postupaš po ljubavi. Ne upropašćuj svojim jelom onoga za kojega je Krist umro!
16 Stoga, neka ono što je vama dobro, ne bude povod za pogrdu!
17 Jer Božje kraljevstvo nije jelo i piće, nego pravda, mir i radost u Duhu Svetome.
18 Tko dakle u ovome služi Kristu, ugodan je Bogu i mio ljudima.
19 Stoga nastojmo oko onoga što promiče mir, i uzajamno izgrađivanje!
20 Ne razaraj Božjega djela zbog pitanja o hrani. Sve je naime čisto, ali je zlo za čovjeka da jede nešto što je uzrok spoticanju.
21 Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina te ne činiti ono na što se tvoj brat spotiče.
22 Ti imaš uvjerenje? Imaj ga sam za sebe pred Bogom! Blažen koji sama sebe ne osuđuje za ono što nađe za pravo!
23 A onaj koji jede unatoč sumnji, osuđen je, jer ne radi po uvjerenju. A sve što ne biva po uvjerenju, jest grijeh.