Romans 11
1 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio svoj narod? Bože sačuvaj! Jer sam i ja Izrćlac, Abrahamov potomak, od Benjaminova koljena.
2 Nije odbacio Bog svoga naroda što ga je unaprijed izabrao. Ili ne znate što veli Pismo o Iliji na mjestu gdje se on tuži Bogu na Izrćla?
3 ”Gospodine, tvoje proroke pobiše, tvoje žrtvenike razvališe; ja ostadoh sam, i traže moj život.”\
4 A što mu Bog odgovara? “Ostavio sam sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.”
5 Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji ostatak po milosnom izboru.
6 A ako je po milosti, onda nije više zbog djelâ, inače milost ne bi više bila milost.
7 Što dakle? Ono što je tražio Izrćl, nije dobio, a izabrani su dobili; ostali su pak otvrdnuli,\
8 kao što je pisano: “Dade im Bog duhovno mrtvilo: oči da ne vide, uši da ne čuju; sve do dana današnjega.” \
9 I David veli: “Neka njihov stol bude zamka i mreža, i neka im bude spoticaj i odmazda.
10 Neka potamne njihove oči da ne vide, i njihova leđa neka su neprestano pognuta!”
11 Pitam dakle: Spotakoše li se tako da je njihov pad neopoziv? Bože sačuvaj! Nego njihovim prijestupom otvori se spasenje poganima, da pobude ljubomoru u Izrćlu.
12 A ako je njihov prijestup postao bogatstvo svijetu, i njihov gubitak bogatstvo poganima, koliko će onda više njihov puni broj!
13 A vama poganima velim: Dok sam ja apostol pogana, očitujem slavu svoje službe,
14 ne bih li kako izazvao ljubomoru svojih sunarodnjaka i spasio neke od njih.
15 Jer ako njihovo otvrdnuće uključuje izmirenje svijeta, što će istom biti njihovo prihvaćanje? Ništa manje nego prijelaz od smrti u život!
16 Ako je prvina sveta, onda je i tijesto; i ako je korijen svet, onda su i grane. \
17 Ako li su neke grane odlomljene, a ti koji si divlja maslina pricijepljen na preostale grane i postao zajedničar na korijenu i u soku masline,
18 ne uzdiži se nad grane. Ako se pak uzdižeš, znaj da ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe.
19 Reći ćeš dakle: Odlomiše se grane da ja budem pricijepljen.
20 Dobro, odlomiše se zbog svoje nevjere, a ti stojiš zbog vjere. Ne uznosi se, nego se boj!
21 Jer kad Bog nije prirodnih grana poštedio, neće ni tebe poštedjeti.
22 Stoga gledaj Božju dobrotu i strogost: strogost protiv onih koji padoše, a dobrotu prema sebi, samo ako ustraješ uz tu dobrotu; inače i ti ćeš biti odsječen.\
23 A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, bit će pricijepljeni, jer ih Bog može opet pricijepiti.
24 Doista, ako si ti odsječen od prirodne divlje masline i pricijepljen protiv prirode na pitomu maslinu, kako ne bi oni koji će biti pricijepljeni na svoju prirodnu maslinu?!
25 Jer vam, braćo, ne ću zatajiti ovo otajstvo da ne biste sami sebe smatrali mudrima: otvrdnuće je djelomično zahvatilo Izrćl, dok ne uđe punina pogana.
26 I tako će biti spašen sav Izrćl, kao što je pisano: “Doći će od Siona Osloboditelj i odvratit će bezbožnost od Jakova.
27 Ovo je moj Savez s njima, kad oduzmem njihove grijehe.”
28 Po evanđelju su dakle neprijatelji zbog vas; a po izboru ljubimci zbog otaca.\
29 Zaista su neopozivi Božji darovi i poziv.
30 Jer kao što ste i vi nekada bili nepokorni Bogu, a sad ste postigli milosrđe zbog njihove nepokornosti,
31 tako se i oni sad ne pokoriše zbog vašega pomilovanja da i oni sada postignu milosrđe.
32 Bog je naime zatvorio sve u nepokornost da se smiluje svima.
33 O dubino bogatstva i mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučivi njegovi sudovi i neistraživi njegovi putovi!
34 ”Jer tko upozna Gospodnju misao? Ili tko mu bi savjetnik?
35 Ili tko mu unaprijed što dade, da bi mu trebalo biti vraćeno?”
36 Jer je od njega i po njemu i u njemu sve. Njemu slava u vijeke! Amen.