Bible

1 Poslije toga vidjeh drugoga anđela gdje silazi s neba. On je imao veliku vlast, i zemlja bijaše osvijetljena od njegove slave. 2 I povika jakim glasom: “Pade, pade veliki Babilon, i postade prebivalište đavlima, i tamnica svakom nečistom duhu, i tamnica svakoj nečistoj i mrskoj ptici; \ 3 jer žestokim vinom svoje bludnosti napoji sve narode; i kraljevi zemlje s njom su bludno griješili, i trgovci zemlje obogatili su se od njezine silne raskoši.” \ 4 I začuh drugi glas s neba koji je govorio: “Iziđite iz nje, narode moj, da ne budete dionici njezinih grijeha, i da ne primite od njezinih zala! 5 Jer njezini grijesi dopriješe sve do neba, i Bog se sjeti njezinih nepravda. 6 Platite joj kao što i ona plati, i podajte joj dvostruko po njezinim djelima; u čašu u koju je lijevala ulijte joj dvostruko! \ 7 Koliko se nadimala i naslađivala, toliko joj podajte muke i tuge, jer govori u svomu srcu: Sjedim kao kraljica, i nisam udovica, i tuge ne ću vidjeti. 8 Zato će u jedan dan doći njezina zla: smrt, i tuga, i glad, i bit će spaljena ognjem, jer je jak Gospodin Bog koji joj sudi.” 9 Tada će plakati i tugovati za njom kraljevi zemlje koji su s njom bludničili i raskošno živjeli, kad vide dim njezina požara. 10 Izdaleka će stajati od straha pred njezinim mukama i govorit će: “Jao, jao, veliki grade Babilone, jaki grade, kako u jedan čas dođe tvoja osuda!” 11 I trgovci zemlje plakat će i jadikovati nad njom, što njihovih tovara nitko više ne kupuje: 12 tovara zlata i srebra, dragoga kamenja i bisera, beza i grimiza, svile i skrleta, svakog mirisnog drveta i svakojakih posuda od slonove kosti, svakojakih posuda od najdragocjenijeg drveta i mjedi, i željeza, i mramora;\ 13 i cimeta, i balzama, i mirisa, i pomasti, i tamjana, i vina, i ulja, i bijela brašna, i pšenice, goveda, i ovaca, i konja, i kola, i robova i zarobljenika. 14 I voće za kojim je žudjela tvoja duša, ode daleko od tebe, i sve dragocjeno i sjajno propade ti i više ga ne ćeš naći. 15 Trgovci tih stvari, koji se od njih obogatiše, stajat će izdaleka od straha pred njezinom mukom, plačući i tugujući: 16 ”Jao, jao, grade veliki, odjeveni u bez i grimiz, i skrlet, i nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserom; \ 17 jer u jedan čas propade toliko bogatstvo.” Svi kormilari, i svi koji putuju bilo kamo, i mornari, i koji god rade na moru, stadoše izdaleka. 18 I vikahu vidjevši dim njezina požara: “Tko je bio kao ovaj veliki grad?” 19 I posuše prahom svoje glave, i vikahu plačući i tugujući: “Jao, jao onaj veliki grad od kojega se obogatiše svi koji su imali brodove na moru opustošen je u jedan čas! 20 Veselite se nad njim, nebo i sveti, i apostoli, i proroci, jer Bog nad njim provede sud u prilog vama.” 21 Jedan jaki anđeo uze kamen, koji je bio velik kao mlinski kamen, i baci ga u more govoreći: “Takvom će silom biti srušen Babilon, onaj veliki grad, i ne će se više dići. 22 Glas citaraša i pjevača, i svirača, i trubača ne će se više čuti u tebi. Nikakav umjetnik ni od koje umjetnosti ne će se više naći u tebi. Glas mlina ne će se više čuti u tebi. 23 Svjetlo svjetiljke ne će više svijetliti u tebi, i glas zaručnika i zaručnice ne će se više čuti u tebi, jer tvoji trgovci bijahu velikaši zemlje, jer tvojim čaranjem dadoše se zaludjeti svi narodi. 24 I u njemu je nađena krv proroka i svetih, i sviju koji su pobijeni na zemlji.”