Revelation 10
1 I vidjeh drugoga snažnog anđela gdje silazi s neba. Bio, ogrnut oblakom, d?ga bijaše nad njegovom glavom, lice mu bilo kao sunce, noge kao ognjeni stupovi.
2 Imao je u ruci knjižicu otvorenu. Stavio je desnu nogu na more, a lijevu na kopno.
3 I povika jakim glasom, kao kad riče lav. Kad on povika, sedam gromova ispustiše svoje glasove.
4 I kad sedam gromova ispustiše svoje glasove, ja htjedoh pisati, ali začuh glas s neba, koji je govorio: “Zapečati ovo što objaviše sedam gromova! To ne piši!”
5 I anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže svoju desnu ruku prema nebu,
6 i zakle se onim koji živi u vijeke vjekova, koji stvori nebo s onim što je na njemu, i zemlju s onim što je na njoj, i more s onim što je u njemu: “Neće više biti vremena,
7 nego u dane glasa sedmoga anđela, kad zatrubi, svršit će se Božje otajstvo, kako navijesti svojim slugama, prorocima!”
8 Glas koji začuh s neba opet progovori sa mnom i reče: “Idi, uzmi knjigu otvorenu u ruci anđela koji stoji na moru i na kopnu!”
9 I otiđoh k anđelu i rekoh mu da mi dade knjižicu. I reče mi: “Uzmi i pojedi je! Gorka će doduše biti u tvojoj utrobi, ali u ustima će ti biti slatka kao med.”
10 Uzeh knjižicu iz ruke anđela i pojedoh je. Bijaše u ustima mojim kao med slatka, a kad je progutah, bijaše gorka u mojoj utrobi.
11 I reče mi: “Valja ti opet prorokovati o mnogim pucima i narodima, o mnogim jezicima i kraljevima.”