1Pjesma. Psalam. Asafov.
2Bože, ne šuti! Ne budi nijem i ne miruj, Bože!
3Jer evo, tvoji neprijatelji bjesne; oholo dižu glavu tvoji mrzitelji. \
4Protiv tvoga naroda kuju zavjere; dogovaraju se protiv tvojih štićenika. \
5Govore: “Dođite! Istrijebimo ih kao narod, nek nitko više ne spominje ime Izrćl!”
6Jednodušno se tako savjetovaše i savez protiv tebe sklopiše:
7Šatori Edoma i Jišmćla, Moaba i Hagare,
8Gebala, Amona i Amaleka, Filistejci sa stanovnicima Tira.
9čak i Asirija im se pridruži; dadoše ruku Lotovim sinovima. \
10Učini im kao Midjancima, kao Siseri, kao Jabinu na potoku Kišonu!
11Oni su bili uništeni kod En-Dora, postadoše gnojivo zemlji.
12Učini im plemiće njihove kao Oreba i Zeba, sve njihove knezove kao Zebaha i Salmuna,
13koji govorahu: “Prisvojimo poljane Božje!”
14Bože moj, učini ih da budu k'o grumečak u vihoru, kao pljeva pred vjetrom!
15Kao oganj što proždire šumu, kao plamen što zapaljuje gore:
16tako ih progoni olujom svojom, zastraši ih svojim vihorom.
17Sramotom pokrij njihovo lice da traže tvoje ime, Gospode:
18Neka se stide i srame dovijeka, neka se smetu i izginu!
19Nek spoznaju da si ti kome je ime “Gospod”, da si samo ti Svevišnji nad svom zemljom.