1Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “Tijesci”. Asafov.
2Kličite Bogu, jakosti našoj! Radujte se Bogu Jakovljevu!
3Zapjevajte pjesmu, udarajte u bubanj, svirajte na milozvučnu harfu s citrom.
4Trubite u rog za mlađaka, za uštapa, na dan našega blagdana!
5Jer to je zapovijed Izrćlu, takva je naredba Boga Jakovljeva.
6Zakon taj postavi u Josipu kad je izišao iz zemlje Egipta. čuh govor koji nisam poznavao.
7”Oslobodio sam njegova ramena od bremena i ruke se njegove oslobodiše košare.
8U nevolji si me zazvao i ja te izbavih; odgovorih ti iz gromovnih oblaka, iskušah te kod voda meripskih. \
9Slušaj, narode moj, opomenut ću te! Izrćle, kad bi me poslušao!
10Neka ne bude u tebe drugog boga. Tuđem bogu nemoj se klanjati!
11Ja sam Gospod, tvoj Bog, koji te izvedoh iz egipatske zemlje; otvori svoja usta i ja ću ih napuniti!” \
12Ali moj narod ne posluša moga glasa, Izrćl me ne htjede.
13Tad ih pustih ići u okorjelosti srca njihova, neka hode po svojim željama.
14Ah, da me je moj narod slušao, da je Izrćl hodio mojim putovima!
15Brzo bih bio pokorio njegove neprijatelje i na njegove protivnike bio bih digao svoju ruku!
16Oni što mrze Gospoda bili bi puzali pred njim i njihova kob bila bi zapečaćena dovijeka.
17Najboljom pšenicom hranio bih ga, krijepio bih ga medom iz pećine.