1U tebe se, Gospode, utječem, ne daj da se ikada osramotim!
2U svojoj pravdi me izbavi, oslobodi me! Prigni k meni svoje uho i spasi me!
3Budi mi stijena zaštite pristupačna vazda; zapovjedio si moje spasenje jer ti si stijena i tvrđa moja! \
4Bože moj, istrgni me iz ruke bezbožnika, iz šake grješnika i nasilnika.
5Jer ti si nada moja, Gospode, ti si od mladosti moje pouzdanje!
6Na tebe sam se od utrobe oslanjao, ti si mi zaštitnik od majčina krila. Tebi vazda pjevam svoj hvalospjev!
7Postadoh mnogima kao čudo jer si mi bio jak branik.
8Usta su moja bila puna tvoje hvale i slaviše te svaki dan.
9U doba starosti nemoj me odbaciti; kad me ostavi snaga, ne zapostavi me! \
10Jer moji neprijatelji govore protiv mene; koji vrebaju na moj život, dogovaraju se zajedno, \
11i govore: “Bog ga je ostavio, progonite ga i uhvatite jer nema nikoga da ga spasi.”
12Ne udaljuj se od mene, Bože! Priteci mi u pomoć, Bože moj!
13Neka se postide i propadnu koji traže život moj! Neka spopadne stid i sramota one koji traže moju nesreću!
14A ja ću se svagda uzdati u tebe, umnožavat ću tvoju slavu sve više!
15Usta će moja navješćivati tvoju pravdu i tvoje spasenje svaki dan, jer u tom ne znam mjere.
16Doći ću u moći Gospodina! Slavit ću samo tvoju pravednost, Gospode!
17Ti si me od mladosti naučio, Bože, i dosad navješćujem tvoja čudesa.
18Zato me u starosti, kad posijedim, ne ostavljaj, Bože, dok ne navijestim budućemu pokoljenju tvoju moć, svima potomcima tvoju jakost,
19i pravednost tvoju koja seže do neba, Bože. Ti si učinio velike stvari. Bože, tko je kao ti?
20Ti koji nam dade doživjeti mnogu muku i nevolju: oživi me opet! Izvedi me iz bezdana zemlje!
21Uvećaj moje dostojanstvo i udijeli mi utjehu!
22Tada ću te slaviti uz harfu zbog tvoje vjernosti, Bože moj. Svirat ću ti uz citru, Sveče Izrćlov!
23Slaveći te, klicat će ti moje usne i moja duša koju si spasio!
24I jezik će moj svaki dan slaviti tvoju pravdu jer postiđeni su i posramljeni koji traže moju nesreću.