1Upravitelju pjevačkoga zbora. Korahovih sinova. Psalam.
2čujte ovo, svi narodi! Svi stanovnici zemaljski, poslušajte!
3Djeco puka, sinovi plemićâ, bogati i siromasi, svi zajedno!
4Moja usta govorit će mudrost i razborite misli srca moga.
5Prignut ću svoje uho k izreci, uz citru ću izložiti svoju zagonetku.
6čega da se bojim u dane nesreće, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli?
7Oni se oslanjaju na svoje imanje, hvale se svojim velikim bogatstvom.
8Ali nitko ne može sebe otkupiti, niti platiti otkup Bogu za sebe!
9Previsoka je cijena za njihov život; ne će je platiti dovijeka \
10pa da živi zauvijek i da ne treba nikada pogledati u grob.
11On vidi kako i mudri umiru, gine i luđak i bezumnik, i drugima ostavljaju svoje bogatstvo.
12Grob je zauvijek njihov dom, od koljena do koljena njihov stan, makar i zemlje prozvaše svojim imenima.
13čovjek nema opstanka unatoč svojemu sjaju. Sličan je stoci što se smakne.
14To je sudbina onih koji su puni preuzetnosti! To je svršetak onih koji se hvale zadovoljstvom!
15Kao ovce strovaljuju se u Podzemlje, smrt će ih pasti; pravednici će im zapovijedati ujutro; njihov lik propast će u Podzemlju, daleko od vlastite postojbine. \
16Ali dušu će moju Bog otkupiti i izbaviti iz ruke Podzemlja. On će me sigurno primiti.
17Zato se ne žalosti kad se tko obogati, kad se umnoži sjaj njegove kuće!
18Jer kad umre, ništa ne će ponijeti sa sobom, njegovo bogatstvo ne može ga slijediti.
19Makar se netko u svom životu smatrao sretnim: “I slaviše te dok ti je dobro išlo”
20? on će sići rodu svojih otaca. Nikada više ne će gledati svjetla.
21čovjek nema opstanka unatoč svojemu sjaju. Sličan je stoci što se smakne.