Psalms 49
1 Upravitelju pjevačkoga zbora. Korahovih sinova. Psalam.
2 čujte ovo, svi narodi! Svi stanovnici zemaljski, poslušajte!
3 Djeco puka, sinovi plemićâ, bogati i siromasi, svi zajedno!
4 Moja usta govorit će mudrost i razborite misli srca moga.
5 Prignut ću svoje uho k izreci, uz citru ću izložiti svoju zagonetku.
6 čega da se bojim u dane nesreće, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli?
7 Oni se oslanjaju na svoje imanje, hvale se svojim velikim bogatstvom.
8 Ali nitko ne može sebe otkupiti, niti platiti otkup Bogu za sebe!
9 Previsoka je cijena za njihov život; ne će je platiti dovijeka \
10 pa da živi zauvijek i da ne treba nikada pogledati u grob.
11 On vidi kako i mudri umiru, gine i luđak i bezumnik, i drugima ostavljaju svoje bogatstvo.
12 Grob je zauvijek njihov dom, od koljena do koljena njihov stan, makar i zemlje prozvaše svojim imenima.
13 čovjek nema opstanka unatoč svojemu sjaju. Sličan je stoci što se smakne.
14 To je sudbina onih koji su puni preuzetnosti! To je svršetak onih koji se hvale zadovoljstvom!
15 Kao ovce strovaljuju se u Podzemlje, smrt će ih pasti; pravednici će im zapovijedati ujutro; njihov lik propast će u Podzemlju, daleko od vlastite postojbine. \
16 Ali dušu će moju Bog otkupiti i izbaviti iz ruke Podzemlja. On će me sigurno primiti.
17 Zato se ne žalosti kad se tko obogati, kad se umnoži sjaj njegove kuće!
18 Jer kad umre, ništa ne će ponijeti sa sobom, njegovo bogatstvo ne može ga slijediti.
19 Makar se netko u svom životu smatrao sretnim: “I slaviše te dok ti je dobro išlo”
20 ? on će sići rodu svojih otaca. Nikada više ne će gledati svjetla.
21 čovjek nema opstanka unatoč svojemu sjaju. Sličan je stoci što se smakne.